Antonije Pušić, alijas Rambo Amadeus, unikatna je pojava i rijetka konstanta na ovdašnjoj estradi koja plijeni, kako pjesmama i nastupima, tako i izjavama. Sa njegovim stavovima ne moramo se uvijek slagati, ali njegov uticaj u svjetskom carstvu zvanom internet ne možemo osporiti.
Samoprozvan svjetskim kilocarem, Rambo ne promišlja samo o lokalnim, nego i o globalnim fenomenima. Tako je bilo i ovaj put. Nakon što je svoj prvi online, odnosno interplanetarni koncert zakazao za 7. mart, u 20 časova, za "Nezavisne" je govorio, o čemu drugom, nego o aktuelnim svjetskim problemima. Naravno, nismo izostavili ni priču o neposrednom povodu razgovora - muzici.
NN: Šta publika širom planete može da očekuje na interplanetarnom koncertu?
RAMBO AMADEUS: 7. mart 2021, dakle, 21. vijek, treći milenijum, novo vrijeme, nova tehnologija, novi senzibilitet, pa pjesme iz mog prilično velikog repertoara svakako zahtijevaju novo tumačenje u sasvim novim okolnostima.
NN: Koje su prednosti i mane online koncerata?
RAMBO AMADEUS: Ne znam, ali sam izvježban da tražim prednosti i dobre strane u svakoj promjeni. Online koncert je nezgodan za sve one užitke koje pruža čovjeku osjećaj kad je u gužvi, među gomilom drugih ljudi. U tome svakako mladi uživaju. Ali za sve starije, prilično je zgodno, mogu da gledaju omiljeni bend, zavale se sa omiljenom osobom na kauč, otvore bocu vina, namjeste sliku i zvuk po ukusu, piju, gledaju slušaju, šalju na čet komentare, a bogami mogu i u WC kad god žele, ne moraju čekati red na pi****e. Svakako treba da prepoznamo nove mogućnosti. Ko zna gdje ću i pred kojom publikom u sljedećim godinama svirati, gdje prosto nije bilo ni isplativo ni udobno ni normalno da se putuje, leti, plovi, da bi se došlo do neke grupe vjernih fanova. Ovako im dolazimo online. A srž koncerta je ipak zvuk i slika, pa se zapravo ništa od samog sadržaja ne gubi.
NN: Najavili ste novi album "Ukus pobjede" istoimenom pjesmom u kojoj, kako kažete, ukazujete na suštinsku malicioznost "Life Coach" sentenci. Nama na Balkanu decenijama unazad "prodaju maglu" sa raznih strana. Po čemu se razlikuje "prodaja magle" životnih trenera u ostalom izboru sličih prodaja?
RAMBO AMADEUS: Uh, teško je govoriti o tome, ljudima je potrebna podrška, ohrabrenje, utjeha. Ali, neprijatno im je da idu kod psihoterapeuta, pa onda traže neku zamjenu za tu podršku, da okolina ne sazna i ne stigmatizuje ih. Ja svaki put kad imam neke životne dileme, kad se ne osjećam dobro, odem kod psihoterapeuta, što toplo savjetujem svima. Vjerujem da pjesma govori lijepo o tome.
NN: Na Vašem posljednjem albumu "Brod budala", između ostalog, bavite se stvarnim uticajem narodnih poslovica. Koji je njihov stvarni uticaj?
RAMBO AMADEUS: Na tekstu sam radio godinu dana. Ogroman posao, kao da vajate skulpturu, skidajući sa ogromne stijene sve što je višak. Objasnio sam u pjesmi, molim poslušajte.
NN: Slušao sam. Tu, između ostalog, postavljate retoričko pitanje "Ćutanje je zlato / Zvuči svima poznato / Al' zašto nam je onda / Umijeće govora dato?" Inače, u Vašem je stilu da, rušeći stereotipe, postavljate mnoga pitanja. Ako umjetnost postavlja pitanja, ko daje odgovore?
RAMBO AMADEUS: Umjetnost nije tu da daje odgovore, nego da postavlja nova pitanja, otvara nove uglove gledanja na stvarnost, testira i razmrdava zastarjelost društvene etike, ili bar estetike, ako je u pitanju instrumentalna muzika na primjer. A nauka je ta koja je jedina u stanju da daje relevantne odgovore na pitanja koje postavlja čovječanstvo i svaki njen misleći pojedinac.
NN: Koja je osnovna razlika između narodnih poslovica i "lajfkoučinga"?
RAMBO AMADEUS: Narodne poslovice su starinski "lajfkoučing". U osnovi nema razlike. Uglavnom ponavljaju opštepoznate, notorne činjenice i time kupuju povjerenje. Meni je najslađa "Life Coach" sentenca koju sam čuo "Ako želiš pobijediti, ne smiješ izgubiti" ispisanu na ponosnim prsima Grunfa iz "Alan Forda". Malo veću zabunu ipak pravi sentenca "Nikad ne odustaj" - ona gura ljude da udaraju glavom u zid - umjesto da mućnu glavom i sagledaju i druge mogućnosti ako im nešto nikako ne ide. Upravo se ljudska inteligencija i razvila tako što su se sagledavale i otkrivale nove mogućnosti. Da smo kao praistorijski ljudi bili uporni, izumrli bismo ne odustajući od lova na bizone, koji su u međuvremenu izumrli. Samo onda kad se čovjek nešto predomisli, uradi drukčije nego što je prethodno mislio i planirao, zna da mu mozak radi za to vrijeme. Tu su narodne poslovice još surovije. "Sreća prati hrabre" ljude tjera u sulude i riskantne akcije, ko zna koliko ljudi je nastradalo misleći da je ova poslovica ispravna, da nije podmetnuta. "Dok jednom ne smrkne, drugom ne svane" je isto tako veoma neugodna, takođe je logično pretpostaviti da ju je podmetnuo neki drevni okupator za potrebe unošenja nesloge među okupiranim narodom. Nasuprot toj poslovici logika održivog razvoja traži ipak Win Win Win odnose među ljudima. Da svima svane istovremeno. Ne mislim naravno da je zemlja ravna ploča, metafora je u pitanju.
NN: Za februar najavili ste i promociju spota za novu pjesmu "Corona Party". Kako se Vi kao svjetski kilocar snalazite tokom ove svjetske pošasti?
RAMBO AMADEUS: Više-manje kao i svi ljudi, nalazim spas u radu. Puno radim, više nego ikad, bez obzira na to što mnoge od tih aktivnosti ne donose nikakvu zaradu. Ali, ja volim svoj posao, uživam u izmišljanju pjesama i proizvodim ih, smatram to ogromnom privilegijom. Još kad mi neko poruči i plati da napravim pjesmu, proizvedem neku namjensku muziku, himnu preduzeća ili reklamu, osjećam se sasvim smisleno.
NN: Da li ćete se vakcinisati protiv virusa korona? Aktuelna je podjela na "vakcinaše" i "antivakcinaše". Gajite li simpatije prema jednoj od ove dvije grupe ljudi?
RAMBO AMADEUS: Prijavio sam se za vakcinaciju. Čekam svoj red. Informacije koje dobijamo su polovične i kontradiktorne, društvene mreže pune su zbunjenih koji unose paniku, a ljudi nisu prošli obuku iz "googlanja" pa ne znaju kome i čemu da vjeruju. Svakako ne treba mnogo dramiti niti se sukobljavati s neistomišljenicima, jer ljudi imaju običaj da zauzimaju čvrste stavove na osnovu vrlo klimavog znanja. Što klimavije znanje, to čvršći stavovi. Dobro je u ovom slučaju vjerovati nekom svom prijatelju koji je po zanimanju ljekar. Današnje čeljade za života dobije u svaki guz minimum po 10 vakcina, pa jedna manje ili više, stvarno nije sudbonosno pitanje.
NN: Imate li viziju kada će "pasti maske"?
RAMBO AMADEUS: Nadam se da ćemo izaći iz krize kad se pola ljudi u svijetu vakciniše. Ovim tempom - trebaće godinu dana. A nekad je Jugoslavija vakcinisala 20 miliona ljudi za sedam dana, kad je bila variola vera. Toliko o efikasnosti modernog društva - liberalnog kapitalizma.
NN: A da nije pobijedio liberalni kapitalizam? Da je Amerika (i Engleska) postala zemlja proleterska, da li bi pandemija odavno bila stvar prošlosti?
RAMBO AMADEUS: Polako, istorija nije završena. Biće još puno promjena, svakako da su ekološki problemi izazvani isključivo liberalnim tržištem, pa će do nekog oblika komandne ekonomije sigurno doći, prije ili kasnije. Pogledajte samo rijeke i okeane, čitav živi svijet se davi u plastici za jednokratnu upotrebu. Trenutni društveni sistem nema mehanizme da tu proizvodnju jednostavno zabrani i da se vratimo na staklenu ambalažu s kaucijom. Šta nam je falilo tada? Ništa, samo pojedinci nisu zarađivali milijarde od flaša i kesa za jednokratnu upotrebu koje sada uništavaju sav živi svijet. Dakle, sistem je u svojoj srži štetan.
NN: Kako će svijet izgledati nakon pandemije?
RAMBO AMADEUS: Neke navike ćemo sigurno steći, neke izgubiti, mnogo toga neće biti kao prije. Ne vjerujem da će se planeta ikada više vrtjeti tako bahato i prepotentno kao netom prije izbijanja epidemije. Neminovno nam uskoro stižu i ekološka ograničenja i rigorozne mjere, koje nastaju takođe iz nužde, pa je novostečena navika da završavamo sve što možemo online nešto što će svakako u velikoj mjeri ostati, a putovanja neće dostići onaj volumen sve dok opet ne budu uvedeni veliki putnički jedrenjaci i dirižabli koji će ekološki besprijekorno prevoziti ljude i teret svijetom. Do tada će sve biti "pod ručnom". Naravno, kad se ovlada gravitacijom i magnetizmom, onda se može reći da smo postali tehnički emancipovana civilizacija, do tad smo ipak bliže babunima nego vanzemaljcima.
NN: Iza Vas su mnogi projekti, u šta ubrajamo Eko-operu "Pasija po Steli" i večeri "Glomazne poezije". Da li opera i poezija danas imaju lošu "infrastrukturu" i ako imaju, šta učiniti da se ta "infrastruktura" popravi?
RAMBO AMADEUS: Kultura ima sasvim dobru infrastrukturu. Samo su masovni, tržišno orijentisani mediji ti koji sistematski zasipaju etar trešom, pa se na prvi pogled kultura ne vidi. Okrenite francuski kanal Arte, na primer, sve će vam odmah biti jasno. On emituje kulturu 24 sata dnevno. Treći kanal RTS-a, Treći program Radio Beograda ili Treći kanal i radija i TV HRT-a su odlični. Ljudi koji to prate nemaju stvarno nikakvog razloga da se žale. Ovo davljenje u medijskom smeću je očigledno izbor onih koji to gledaju, niko ih ne tjera na to. Mnogi se žale, ali - očigledno gledaju. Ja - nit gledam nit se žalim. Na ovom svijetu postoji mnogo paralelnih svjetova. Jedan od njih je taj primitivni, koji guta treš emitovan sa masovnih medija i zadovoljava se time. Taj svijet je glasan i samozadovoljan bez potrebe da se mijenja i uči. Trebalo bi nekako upozoriti te ljude da samoprimitivizacijom i ignorisanjem funkcionalnog informisanja zapravo smanjuju svojoj djeci šansu za reprodukcijom i opstankom u svijetu koji se rapidno mijenja.
NN: U Beogradu i na prostoru bivše Jugoslavije aktuelna je priča o seksualnom zlostavljanju u filmskoj industriji i na estradi. Kako gledate na sve to kao čovjek iz branše?
RAMBO AMADEUS: Seksualnog zlostavljanja i manipulisanja ima svuda. Ali u žižu javnosti dolazi ovo koje se tiče javnih ličnosti pa je logično da mislimo da je toga najviše u filmskoj industriji i estradi. Zađite malo po preduzećima pa pitajte mlade radnice i službenice nešto o tome. Jednom prilikom sam ušao u prepirku sa nekim Belgijancem, koji je kritikovao nas Balkance da smo primitivni i nasilni. Osvrnuo sam se na činjenicu da često čitam o nekom skandalu vezanom za inceste i pedofiliju u njegovoj rođenoj zemlji - Belgiji. Nije se dao zbuniti. Rekao je da oni jedini u svijetu imaju specijalizovanu policiju samo za tu vrstu zločina. Još je dodao - na moje zaprepaštenje - "kod vas ima pedofilije i incesta možda i više nego kod nas, ali ogroman procenat tih slučajeva ostaje sakriven u patrijarhalnoj porodici i sredini, jer se uglavnom porodica plaši 'bruke'".
NN: Ipak, ne mislite li da je čudno da nas nazivaju primitivcima i nasilnicima ljudi iz zemlje koja je vijekovima bila kolonijalna sila? Da li je riječ o licemjerstvu ili su se ta društva u odnosu na svoju prošlost, za razliku od našeg, zaista civilizovala?
RAMBO AMADEUS: Pa, džaba nam ta priča, sad je nevažno ko je prvi sišao sa grane. Uostalom, kad god počnemo da kritikujemo druge, samo treba da se prisjetimo šta smo jedni drugima radili devedesetih godina prošlog vijeka. Tu smo sa Ruandom u istoj ligi.
NN: Nekada je Vaš slogan za koncerte glasio "Rambo za predsjednika". Kako glasi danas?
RAMBO AMADEUS: Ramba za profesora.
NN: Ne mislite li da su profesori, nastavnici i učitelji danas izgubili autoritet kakav su nekada imali u društvu?
RAMBO AMADEUS: U eko-socijalizmu, za koje vjerujem da će biti društvo budućnosti, prosvjetni radnik će biti najcjenjenije zanimanje.
NN: S obzirom na to da iz Vaših izjava znamo da se politikom bavi samo onaj ko nema talenta ni za šta drugo, kako objašnjavate toliki broj mladih u politici danas? Otkud toliko nedostatka talenta među balkansknim narodima i koja je Vaša poruka za antitalente?
RAMBO AMADEUS: Zapravo je u politici neophodan obrt. Politici su neophodni talentovani, obrazovani, kosmopolite, a sve antitalente pozivam da se bave mojim poslom, estradom, tu talenat nije potreban, niti se čini ikome šteta ako je kandidat totalni antitalenat. Evo, ja ne znam pjevati, pa niko zbog toga nije ostao bez penzije ili neovjerene zdravstvene knjižice, da ne govorim o gorim stvarima.