Ronald Braus hrvatski je operski pjevač, čiji će bariton banjalučka publika imati priliku da čuje u nedjelju, 16. decembra, s početkom u 20 časova na velikoj sceni Narodnog pozorišta Republike Srpske, kada će ova kuća ugostiti operetu "Vesela udovica" Opere b.b. iz Zagreba. U opereti autora Franca Lehara, čiju režiju potpisuju Branka Cvitković i Dinko Bogdanić, ovaj pjevač igra grofa Danila, a šta misli o toj ulozi, te kakva je karijera jednog operskog pjevača, Braus je govorio za "Nezavisne".
NN: S operetom "Vesela udovica" gostovali ste u mnogim gradovima u Hrvatskoj i van države iz koje dolazite. Kakva iskustva nosite s gostovanja i koliko je ova opereta u neku ruku postala sastavni dio Vašeg života?
BRAUS: Istina je da smo s operetom "Vesela udovica" prošli veliki broj gradova u Hrvatskoj i zbilja smo svugdje naišli na odličan prijem publike. Veselim se svakoj izvedbi jer smo vrlo uigran tim i rado provodimo zajedničko vrijeme. Svakoj se izvedbi veselim kao premijeri. Ja sam osobno zaljubljen u ulogu Danila, tako da je najozbiljnije postala dio mog života.
NN: Po čemu je specifična uloga grofa Danila?
BRAUS: Danilo je na neki način sličan meni u privatnom životu. Šarmantan, simpatičan, vrckast... Barem kažu da sam takav. Po glasu i rasponu mi savršeno odgovara. Ove sam godine bio nominiran za Nagradu hrvatskog glumišta za najbolju ulogu i to baš za Danila, pa je to još jedna potvrda da sam na pravom putu s tom ulogom.
NN: Priča o bogatoj udovici čiji novac njeni zemljaci nastoje zadržati u zemlji pronalazeći joj bogatog muža izazvala je oduševljenje u Beču na premijeri operete davne 1905. godine, a tako je i danas ma koji ansambl i u kojem gradu "Veselu udovicu" izvodi. Koliko komično iz jedne operete više privlači publiku u odnosu na, recimo, strogo dramsko iz opere?
BRAUS: Mislim da operete lakše dopru do srca ljudi. Imaju to nešto blisko i svevremensko. Mi često ubacimo pokoju šaljivu anegdotu na licu mjesta pa to dodatno zakuha stvar. Vjerujem da će se i banjalučkoj publici svidjeti naša koncepcija i vizija, koju režijski potpisuju Branka Cvitković i Dinko Bogdanić.
NN: Koliko je život operskog pjevača, zapravo, asketski i da li traži mnogo odricanja?
BRAUS: Mislim da je to posao koji treba gledati u kontekstu cjeloživotnog puta. Treba dugo trajati, uvijek biti u formi. Naravno, zdravlje je najvažnije. Meni osobno treba dosta sna da dobro zvučim drugi dan, a sve ostalo je vrlo individualno. Mislim da treba voditi računa i o liniji, što je često teško.
NN: Po nekim podacima u Hrvatskoj po glavi stanovnika ima najviše operskih kuća u Evropi. Kako ova grana umjetnosti u Bosni i Hercegovini, pogotovo u Republici Srpskoj, zasad nema vidan razvoj u vidu nacionalnih operskih kuća, koji je Vaš savjet za ovdašnje kolege?
BRAUS: Pa od 10 opernih kuća u bivšoj državi četiri su ostale u Hrvatskoj, što jest zanimljivost sama po sebi. Zasad se nekako gura, ali do kada, vidjet ćemo. Sedamdesetih godina razmišljalo se o spajanju splitske i sarajevske Opere, što na sreću nije realizirano, jer bi Bosna i Hercegovina sada bila i bez te kuće. Mislim da BiH, a pogotovu Republika Srpska, ima i potencijala i mogućnosti za još jedan operno-operetni ansambl. Treba samo sistematski planirati, naročito imajući u vidu činjenicu da Banjaluka ima Muzičku akademiju, koja svake godine iznjedri generacije mladih umjetnika. Zasad se nadam i vjerujem da ćemo uspostaviti trajnu suradnju i s Operom b.b. gostovati kod vas češće.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.