Darko Rundek održao je sa svojim "Kargo orkestrom" seriju koncerata po Srbiji u sklopu promocije svog novog albuma "Mhm Aha Oh Yeah DaDa".
Odlična svirka i prepune dvorane uobičajena su stvar za Rundekove nastupe, pa toga ni na ovoj turneji nije nedostajalo.
Iako drugačiji na svakom nastupu, ono što je stalno kod nastupa Rundeka i `Kargo orkestra` je dobra zabava.
Novi album i turneja dovoljan su razlog za razgovor sa jednim od najinteresantnijih likova ex-yu scene.
Opušten u svom stilu, Darko Rundek je sjajan sagovornik. Osoba umirujuće energije. Veseo. Prijatan. Harizmatičan. Duhovit. Miran.
Ono što je specifično za Vaše nastupe jeste da `Kargo orkestar` svaki put svira drugačije. Da li to znači da Vaše pjesme nemaju određenu formu ili je sve pitanje trenutka i inspiracije?
RUNDEK: One su uglavnom dobile formu na albumima, al' ta forma nije definitivna i nije jedina moguća, tako da ja kažem da mi to uzimamo kao napjev - to je ta pjesma, ali neki instrumetal može biti dulji, mogu se pojaviti neki novi stihovi...
Pojedini bendovi imaju neki svoj ritual pred izlazak na binu, npr. držanje za ruke ili neki pozdrav. Da li to i vi imate?
RUNDEK: Da, mi imamo neke rituale od kojih bi neke javno spomenuo, neke ne bih... Mislim da svako popije poneki onako mali viski (smijeh)... Neki, onako, uživaju u tišini, da malo iskuliraju... Da, taj ritual nije neki fiksan. Valjda to nije ni ritual ako se zapravo neke radnje ne ponavljaju.
Izabel je najinteresantniji član benda. Recite mi da li ste nekada imali problema zbog toga?
RUNDEK: Pa da. Kada je Izabel doživjela tu vrstu transformacije, mi smo se bojali da će kao takva biti čudna pojava i da će da izazove neke nasilne reakcije, ali nigdje se to nije dogodilo... Nigdje... Znaš, u sredinama u kojima bi čovjek pomislio da su možda zatucane, može da se dogodi... U jednom momentu je Split bio ono kao mačistički militantan grad, međutim dapače!
Koliko Vas ona zaista inspiriše?
RUNDEK: Izabel me stvarno ozbiljno inspiriše. Ona, prvo, svira s ogromnom energijom koja kada krene koncert digne sve - i bend i publiku. Uostalom, ona svira vrlo inventivno, tako da se jedan dobar dio svježe muzičke komunikacije odvija na toj relaciji.
Koliko Vas je promijenio život u Parizu?
RUNDEK: Teško mi je reći koliko je to do Pariza, a koliko je to do prolaska vremena, koliko se čovjek prirodno mijenja, ali sam se ja vjerovatno promijenio od vremena kada sam živio u Zagrebu.
Jednom prilikom ste izjavili da ste silom prilika svrstani u taj trend world music. Koliko je to zaista doprinijelo Vašoj popularnosti u svijetu, a i kod nas?
RUNDEK: Taj trend kao da je u silaznoj putanji i to je neki moj osjećaj, jer malo je izgubio bridove. Nije mi više jasno šta je taj world music, jer se tu dogodilo puno susreta sa raznih strana. Neki koji su bili u drugim žanrovima krenuli su da koriste te motive iz tradicionalne muzike u okviru world music, koji je bio obilježen folklorom. Ja mislim da se granica žanrova tu malo izgubila.
Na svojim koncertima redovno izvodite pjesme `Haustora`. Ipak ste neke od starih pjesama zadržali i danas?
RUNDEK: To su ovom bendu nove pjesme. Ja kada im donesem, kad se sjetim neke stare pjesme iz `Haustora` koja me ponovo inspirira da je pjevam, onda oni kažu da je to zanimljivo i gledamo kako bismo je ponovo napravili. Ne radimo to tako kao što je snimljeno na albumu, već tako što im ja tu pjesmu otpjevam na gitari i onda dalje gradimo muziku oko te pjesme, onako kako to radimo danas.
Interesantno je da se Vaš nezvanični sajt zove `Tajni grad` i da se Vi u svojim pjesmama rado vraćate gradu. Odakle ta fascinacija gradom?
RUNDEK: Pa valjda zbog toga što sam kao mali došao sa sela...
Vraćate se uvijek Novom Sadu, šta Vas tjera da mu se stalno vrađate?
RUNDEK: Ne znam, Novi Sad je nekako grad u kome sam se od svih tih silnih gradova najbolje osjećao... Ono, ima nešto fino i kul u Novom Sadu što meni prija.
I za kraj, Vaša omiljena pjesma sa najnovijeg albuma?
RUNDEK: Evo maloprije sam pjevao u glavi `Sinjoritu`... Znaš već (smijeh)... Ali sve ih volim!