"School Army Band" iz Kozarske Dubice najmlađi je bend u Republici Srpskoj i postoji već tri godine. Grupa mladih entuzijasta još u osnovnoj školi odlučila je da osnuje bend i da svoju ljubav prema muzici podijeli sa drugima.
Ovaj bend, koji je jedinstven na prostoru Republike Srpske, u punom sastavu čine frontmen Dušan Kondić (16), Daniel Ilinčić (16), Ljubomir Vlajnić (16), Nemanja Vučenović (16) i Vladimir Kovačić (15).
Dušan Kondić, frontmen i pjevač ove grupe, kaže da imaju želju da njegov bend bude popularan i slavan, te da vjeruje da će ih ljubav prema muzici održati.
NN: Kada i kako se rodila ideja da napravite svoj bend?
KONDIĆ: Imao sam dvanaest godina kada sam počeo zajedno sa svojim kolegama da sviram u školskom orkestru. Naš nastavnik muzike Dragan Kovačević je prepoznao naš talenat i ljubav prema muzici i predložio nam da osnujemo bend. Nakon toga smo osmislili ime benda. Ta ideja nam dugo nije polazila za rukom i došla je sasvim spontano. Jedan naš kolega je na nastavi nacrtao jednu glavu koju ne znam kako bih okarakterisao i ispod napisao "School Army". Tada smo došli na ideju da nam to bude naziv benda, a ta glava je sad naš zaštitni znak.
NN: Kojoj vrsti muzike ste naklonjeni?
KONDIĆ: Mi sviramo domaći rok, uglavnom. Dogovaramo se oko izbora pjesama pred nastup i biramo one koje nam najviše odgovaraju. Uglavnom ne pravimo selekciju u tom pogledu da to moraju biti samo balade ili brze rok pjesme. To nije pravilo. Sviramo sve što godi uhu, što je slušano i naravno ono što se nama dopada.
NN: S obzirom na to da je rok vaše opredjeljenje, kako gledate na ekspanziju folka?
KONDIĆ: Mi smo bavljenju muzikom pristupili iz ljubavi i sviramo ono što volimo. Mada, moram da priznam, narodnjaci imaju veće šanse da prosperiraju. Nejasno mi je što je to tako, ali nije ni bitno, svako ima pravo da sluša šta mu se dopada.
NN: Otkud ljubav prema muzici?
KONDIĆ: Još kao sedmogodišnjak počeo sam da se zanimam za muziku. Učestvovao sam na takmičenju pjevača amatera i tada se rodila ljubav prema muzici. Mada, tek kasnije sam počeo da pokazujem ozbiljnija interesovanja.
NN: S obzirom na to da ste svi mladi, kako vaši roditelji gledaju na vaše opredjeljenje da se bavite muzikom?
KONDIĆ: Podržavaju nas, uglavnom. Što se mene tiče mama mi je velika podrška, dok tata baš ne podržava rok muziku. Mada, oni su ti koji nam obezbjeđuju opremu, instrumente i sve što je potrebno.
NN: Da li pišete pjesme i imate li u planu da neku promovišete?
KONDIĆ: Prošle godine u Beogradu nas je ugostio Bora Đorđević, frontmen "Riblje čorbe". Tom prilikom on nam je napisao tekst za jednu pjesmu koju treba da završimo. Pjesmi smo dali naziv "Sasvim sam siguran da me voli". Govori o mladiću koji čeka da ga ženska nazove, ali ona ne mari za njega. Još radimo na tome, s obzirom na to da idemo u školu samo vikendom imamo vremena da se posvetimo muzici. Ranije, dok smo išli u osnovnu školu, svirali smo u školi od 69 do 14 časova, odnosno između jutarnje i popodnevne smjene kada nema nastave. Sada je malo drugačije. Jedan kolega pohađa muzičku školu u Prijedoru, jedan je još u osnovnoj školi tako da se možemo sastajati samo vikendom kod jednog od kolega.
NN: Gdje ste do sada nastupali?
KONDIĆ: Nastupali smo u Prijedoru i Kostajnici, u osnovnim školama i na manifestacijama koje su se održavale u Kozarskoj Dubici. Prilikom posjete Beogradu nismo ništa svirali, ali smo prilikom gostovanja "Riblje čorbe" u Dubici nastupili kao njihova predgrupa. Imali smo i jedan humanitarni koncert. U svakom slučaju nastupamo već duži period tako da nemamo strah bilo gdje da se pojavimo i pjevamo, odnosno sviramo.
NN: Kakve su vaše ambicije i planovi za budućnost?
KONDIĆ: Najviše bih volio da se naš bend održi i da steknemo popularnost, odnosno da uspijemo. Kada završimo našu prvu pjesmu, želja mi je da je ispromovišemo i da je ljudi čuju.