Romana Panić, Boris Režak, Marija Šestić, Maja Tatić i drugi već su banjalučka imena u svijetu muzike regiona, koji su postigli zavidan uspjeh, ali albume nikad nisu snimali na banjalučkoj adresi.
Naime, od početka karijera gotovo svi snimaju podalje od rodnog grada. Da li se to dešava zbog nedostatka kadra, opreme ili zbog nekog drugog razloga pokušali smo saznati od samih aktera koji učestvuju u snimanju projekata.
Dok pjevači "odbijaju" na to da kvalitet muzičkih projekata mora da bude na nivou, dotle kompozitori smatraju da je kvalitet snimljenih materijala isti i u Banjaluci i u Beogradu. Samo s jednom razlikom. U Beogradu je puno skuplje.
Pop pjevačica Maja Tatić napomenula je da je prije rata u Banjaluci postojala dobra predispozicija da se stvori jaka produkcija, ali da je rat učinio svoje i udaljio Banjaluku od svijeta kvalitetnih produkcija.
"Danas je u Banjaluci prisutno puno školovanog kadra iz svijeta muzike, ali ono što nedostaje je spoj mladosti i iskustva. Prisutna je sujeta kaja ne dozvoljava napredak produkcije. Dotad će mnogi pjevači, koji misle ozbiljno da se bave muzikom, snimati izvan Banjaluke kojoj fali neka kockica da bi se sve složilo. Ali da bi vidjeli šta je to, vjerovatno ćemo morati još da čekamo", smatra Tatićeva.
Ona je do sada sve svoje albume i pjesme snimala u Sarajevu, Zagrebu i Beogradu, uvijek bila u krugu profesionalaca, koji su od pjesama napravili prave hitove po kojima je postala prepoznatljiva.
Bobana Inđić, banjalučka pjevačica, imala je iskustvo da snima i u Banjaluci i u gradovima okruženja. Nakon nekoliko festivalskih pjesama koje je snimala u svom gradu, snimila je u Beogradu pjesmu "Kofer sjećanja", koja je, zahvaljujući stvaraocima pjesme, bolje prošla u Srbiji nego u BiH, ali je ovogodišnja pjesma "Zombi" bolje prošla u BiH, iako su je radili Banjalučani.
"Najveći problem domaćih producenata su mediji. Skoro je isti kvalitet, ali nama se više isplati snimati u Beogradu jer samo autori pjesama svoje djelo forsiraju i predstavljaju medijima, što kod nas nije slučaj. U tom slučaju naše pjesme budu upućene svim radio i TV stanicama", rekla je Inđićeva.
Banjaluka može parirati okruženju
Za razliku od pjevača, banjalučki producenti se slažu u ocjeni da je u ovom gradu moguće snimiti kavalitetan album i da apsolutno nema potrebe odlaziti u druge gradove.
Igor Suzić, producent i vlasnik XBS studija, misli da u Banjaluci postoji sve što je potrebno da bi se realizovao bilo kakav projekat. Kaže da kod nas ljudi još ne vjeruju da se pjesme i muzički spotovi mogu uraditi u gradu na Vrbasu, isto kao što se to može uraditi u Beogradu ili Zagrebu.
"Mnogi odlaze tamo i daju ogroman novac za pjesme ili spotove koje mogu dobiti i ovdje za prilično nižu cijenu. 'XBS produkcija' radi audio i video-produkciju i postprodukciju. Tu je uključeno komponovanje muzičkih numera, usnimavanje vokala i tekstova, dok pod postprodukcijom podrazumijevamo obradu audiomaterijala, odnosno miks-mastering", napominje Suzić.
Kako je naveo, posebno se u Banjaluci može kvalitetno odraditi i audiosnimanje materijala, a cijene su neuporedivo niže nego u većim gradovima. Tako se snimanje po satu u Banjaluci naplaćuje oko 30 KM, dok je u okruženju, nezvanično saznajemo, sat oko 100 KM.
"Moja preporuka domaćim izvođačima je da kupuju domaće", rekao je Suzić.
Saša Ristić, vlasnik Muzičkog studija AS slaže se s ocjenom da Banjaluka ima više ideja koje se mogu sprovesti u djelo jer u velikim gradovima je problem stvaranje velikog broja pjesama, pa jedna na drugu liče.
"Banjaluka ide naprijed i nadamo se da će ubrzo domaće snage shvatiti da je bolje ulagati ovdje u produkciju, nego ići bespotrebno u neke veće gradove. Banjaluka je uvijek važila za muzički grad i šteta je da nema dobru produkciju. A opet, kvalitetne pjesme se ne mogu raditi bez kvalitetnih pjevača, a ovaj grad ih ima puno, što je glavni preduslov dobrih materijala", smatra Ristić.
Brendovani
Ono što je još važno napomenuti jeste patnja za brendovanim kompozitorima koji, s druge strane, uzimaju velike pare, a, kažu mnogi, "ne urade ništa".
"Mnoge moje kolege su plaćale nekoliko hiljada evra za tekst Marine Tucaković i muziku Dragana Brajića Braje, a opet nisu postizali uspjeh. Veliki problem pjevača je patnja za brendovima, zbog kojih na kraju ispaštaju", smatra Bobana Inđić.
Ona je nedavno u Banjaluci završila snimanje svog singla "Zombi", kojeg su radili skoro nepoznati autori Branislav Glušac i Nemanja Vojčić, i koja je već postala slušanija od pjesme "Kofer sjećanja", koja je prošle godine rađena u Beogradu.
"To je još jedan dokaz da se u Banjaluci može uraditi jako kvalitetna pjesma i da u muzici nema pravila", smatra Inđićeva.
Mladi prnjavorski pjevač Boris Javorski je svoj prvenac "Čovjek s bolom" radio u Muzičkom studiju "Pab" u Banjaluci, ali je postprodukciju radio u Beogradu.
"Ekipa koja je radila na mojoj pjesmi, odlučila je da bi trebalo da se postprodukcija radi u Beogradu, ali onim što je odrađeno u Banjaluci veoma sam zadovoljan. I dalje ću pjesme raditi u Banjaluci ili nekom od studija u BiH", kaže Javorski.
Jedan od najboljih banjalučkih muzičkih stručnjaka je svakako Mladen Matović, koji je svojim radom poznat i izvan granica BiH. Mišljenja je da Banjaluka zaslužuje jaku produkciju i da za to ne treba puno.
"Što se tiče banjalučke produkcije, potrebno je samo uraditi određene finese, kako bi se iskoristio krug jako kvalitetnog i stručnog kadra", smatra Matović.
Spotovi jeftiniji u Banjaluci
Ono što je evidentno jeste da se zasad neki pjevači iz Banjaluke i okoline ne ustručavaju da snimaju spotove u ovom gradu. Tu priznaju da je kvalitet posla isti i u Beogradu i u Banjaluci.
Kako smatra Suzić, za snimanje kvalitetnog spota važna je školovanost kadra, a svi u njegovom timu su školovani za poslove koje rade, bilo da se vežu za audio ili video-produkciju.
"U poslovima vezanim za video-produkciju i snimanje spotova doslovno važi narodna poslovica: "Koliko para toliko muzike". U slučaju da je budžet spota veći i sam spot će biti kvalitetniji, tako da se cijene spotova kreću i do 30.000 KM. Naravno, cijena najviše zavisi od toga koliko je tehnički zahtjevna sama izrada spota. Recimo, razlika u cijenama između Beograda i Banjaluke je oko 20 odsto u korist grada na Vrbasu", kaže Suzić.
Bojan Čilić nedavno je izdao svoj maksi-singl s pjesmama "Lažu me" i "Ružo moja bijela" za koju je snimio spot. Pjesme je radio u Beogradu u studiju "Blizanci", ali spot je povjerio domaćim snagama.
"Nisam se pokajao i uvjerio sam se da je kvalitet urađenog spota jako dobar i da bolje ne bi bilo urađeno ni u Beogradu. Mnogi su u pravu kad kažu da sam pjevač diktira cijenu spota, ali, u svakom slučaju, je puno jeftinije nego u drugim gradovima" kaže Čilić.