Prizor male djevojčice za klavirom, koja manirom profesionalca barata crnim i bijelim dirkama i vješto se "bori" s velikim instrumentom, nijednog ljubitelja klasike ne ostavi ravnodušnim.
Ime joj je Smiljana Vojvodić. Učenica je sedmog razreda OŠ "Petar Petrović Njegoš" iz Banjaluke, a osim što je odličan đak, ona je strastveni ljubitelj klavira.
"Klavir sam počela da sviram još kao mala, jer mi se svidio najviše od svih instrumenata", kaže mala pijanistkinja, koja osim osnovne škole pohađa i 5. razred Muzičke škole u Banjaluci u klasi profesorice Biljane Jašić.
U odličan uspjeh u školi, Smiljana je "ukomponovala" i brojne nagrade s prestižnih domaćih i međunarodnih takmičenja, na kojima je obavezno prate i podržavaju mama i nastavnica.
Uporedo sa dobrim ocjenama u školi, osvojila je i pet prvih nagrada na prestižnim domaćim i međunarodnim takmičenjima u sviranju klavira, ubirajući pritom laskave ocjene muzičkih stručnjaka.
Dosad je nastupila na nekoliko takmičenja, jednom u Italiji, jednom u Aranđelovcu i ostalima u Banjaluci, na kojima je osvajala nagrade i srca ljubitelja klasične muzike.
Omiljeni autori su joj Mocart i Šopen, čija djela najviše voli da svira, a osim klasike voli da sluša i druge autore.
"U slobodno vrijeme, osim klasične muzike, slušam pop i rok pjesme. Omiljena pjevačica mi je Rijana, a pjevač Đorđe Balašević", rekla je mala Smiljana dodavši da još nije pokušala da neke od njihovih pjesma i sama "skine" na klaviru.
Smiljana ističe da ima veliku tremu uoči svakog nastupa, ali da trema nestaje s prvim dodirom prstiju s dirkama.
"Čim počnem da sviram, trema nestaje, a misli usmjeravam samo na to kako ću dobro odsvirati svoju dionicu", kaže Smiljana.
U ljubavi prema klaviru je, osim roditelja, najviše podržava njena profesorica Biljana Jašić, koja je prepoznala njen talenat i zbog koje mala Smiljana sada časove pohađa na Muzičkoj akademiji u Banjaluci.
"Smiljanu je prije mene otkrila jedna druga profesorica još dok je ona bila u vrtiću i na njenu preporuku smo se nas dvije upoznale. Družile smo se u školi 'Vlado Milošević', a kada sam ja prešla na Muzičku akademiju i Smiljana se prebacila ovamo", kaže profesorica Jašić, koja je, uz mamu, najčešći Smiljanin pratilac na muzičkim takmičenjima.
Ona ističe da, osim neophodnog talenta, djeca koja misle da se bave muzikom moraju da imaju još neke "atribute".
"Talentovana djeca obično imaju potrebu da se bave muzikom, ali nije sve ni i u talentu. Veoma je važno koliko će oni ozbiljno shvatiti to bavljenje muzikom", objašnjava profesorica Jašić.
Iako zaljubljena u muziku od malih nogu, učenica ističe kako joj muzičko nije najdraži predmet u školi.
"Ne volim baš muzičko, malo je toga što mogu da naučim. Od predmeta u školi najdraža mi je matematika", s osmjehom je rekla jedanaestogodišnja djevojčica.
Osim uspjeha po raznim takmičenjima, Smiljana se sjeća i jedne svoje neuspjele avanture s klavirom na jednoj školskoj priredbi, kada je publika zbog lošeg ozvučenja uopšte nije čula.
"Mama mnogo voli da sluša kako sviram, pa joj često ispunim želju i odsviram joj nešto kod kuće. Ona je moja najdraža publika", kaže mala Smiljana, koja osim ukućanima često svira i drugarima na rođendanu.
Želja za napredovanjem i učenjem Smiljanu tjera da svakim danom vježba sve više, a zvuci klavira koje ona "proizvodi" u prostorijama banjalučke Muzičke akademije studente koji prolaze pored navodi da se duboko zamisle i iz tmurne stvarnosti sa Smiljanom "otplove" u čarobni svijet mašte.
Za to vrijeme mala pijanistkinja nastavlja da vježba pod budnim okom svoje profesorice, ali i biste Frederika Šopena, koja se nalazi pored klavira i koja takođe uživa u zvucima "Nokturna", djela koje je "izašlo iz pera" ovog čuvenog poljskog kompozitora.