BANJALUKA - "Sopot", "Zoster", TBF i Nele Karajlić ovim redoslijedom nastupili su u subotu uveče na banjalučkoj tvrđavi Kastel povodom Međunarodnog dana pobjede nad fašizmom i poslali poruku identičnu nazivu ovog koncerta, da je jedino vrijedno "Živjeti slobodno".
Događaj je organizovalo Udruženje građana "Sloboda", a kako drugačije slaviti slobodu nego kroz muziku, odnosno kroz "beskonačnost muzike/beskonačnost emocija, misli, ideja", kako kažu stihovi banjalučkog "Sopota".
Prvi su, dakako, na scenu izašli domaćini i pošteno zagrijali sugrađane.
"Sopot" je svirao pjesme sa dosadašnja objavljena tri albuma, ali je i novim pjesmama najavio svoj dugo očekivani četvrti album.
"Nama je sada važno da završimo četvrti album, da snimimo što više pjesama i video-spotova. Naravno, nadamo se da će se situacija u svijetu i kod nas smiriti kako bismo što više koncerata mogli odsvirati", riječi su Petra Topalovića, frontmena "Sopota", koji je, između ostalog, novi album najavio i pjesmom "Jednoga dana".
"Jednog dana svanuće/ svakog blaga doći će", kaže nova pjesma "Sopota" koja stiže u času, u najmanju ruku, neizvjesnog Međunarodnog dana pobjede nad fašizmom, kada je svijet drugačije podijeljen nego 9. maja 1945. godine, datuma povodom kojeg se banjalučka publika okupila na Kastelu.
Na sopstvenu sreću, pored slavljeničke atmosfere, publika ipak nije previše razmišljala o simbolici pomenutog dana, a kako da atmosfera ne bude slavljenička kada u bademantilu na scenu izađe Mario Knezović iz "Zostera".
"Oni tuku bezbolnim palicama/ u glavu te biju", stihovi su koji poput mnogih drugih simbolizuju ne samo mentalitet publike na ovom koncertu, nego i uopšte naroda sa ovih prostora.
Taj mentalitet kaže da, bez obzira na poruku pjesme koju sluša, bez obzira na značenje stihova koji im se u određenom trenutku interpretiraju, ovaj narod diže ruke u zrak i slavi život, a "Zoster" je svojevrsni fenomen čiji su koncerti terapija za dušu i tijelo.
Nimalo manje terapeutsko dejstvo nema ni muzika splitskog sastava TBF-a.
"Može bit da san potrošija i ono malo suza/ Za navodnit dolinu sevdaha i bluza/ Svit je tužan, tu nikad neće bit pravde/ Za one koji žele samo da žive i rade/ I samo vole i smiju se svemu ka vicu/ A ja se pitan ima li smisla pravit dicu/ Donosit ih na svit di su život i sloboda/ Ka roba koju će neki moćnik prodat", strofa je koja se uz nostalgičnu melodiju i hipnotisana lica u publici, najbolje nadovezuje na gorerečeno.
No, kako će završiti "veče sevdaha i bluza" nego uz "Guzonjinog sina", "Pišonju i Žugu" i "Gileta šampiona"? Ako je u publici do tog momenta i bilo ravnodušnih, stari lisac scene Nele Karajlić pokrenuo ih je s mjesta i podario im je ono što je i pred koncert i obećao - temeljno znojenje, mnogo energije i gubitak kilograma. Kako je Karajlić jedini izvođač sa ovog koncerta koji je pjevao i u vrijeme bivše Jugoslavije, logično, bio je najkompetentniji da priča o Međunarodnom danu pobjede nad fašizmom i njegovoj simbolici nekada i sada.
"Dan pobjede nad fašizmom se u ona doba slavio kao trijumf dobra nad zlom. U međuvremenu, dobro i zlo su mijenjali dresove, pa ih je danas teško prepoznati. Kako je informatička revolucija umjesto međusobnog razumijevanja napravila buku i bijes, tako se i dobro i zlo izmiješalo među sobom, pa ih je sve teže razlikovati. U toj buci teške riječi olako se koriste pa je i ono što te riječi predstavljaju izgubilo na svojoj težini. Uzgred budi rečeno, u onoj Jugoslaviji kraj rata je bio šest dana kasnije, što slikovito govori sa kojom su strašću jedinice koje su posljednje položile oružje branile ideologiju pod čijom su se zastavom borile", zaključio je Karajlić, koji je prisutne na ovom koncertu proveo "od istorijskog Avnoja, do izbjegličkog konvoja" i obilježio četvrt vijeka od objavljivanja albuma "Ja nisam odavle".
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
