Rambo Amadeus dvosatnom je svirkom u utorak navečer oduševio svoju vjernu sarajevsku publiku, koja je dupke ispunila salu Bosanskog kulturnog centra.
Vjerovatno najnekonvencionalniji umjetnik sa prostora bivše Jugoslavije, koncert u sali koja prima oko 1.000 geldalaca i koja je više mjesto gdje se održavaju predstave ili koncerti klasične muzike, a ne rokenrol šou, najavio je kao "Koncert za sjedenje i slušanje".
"Ovdje sam napravio koncert da mi dođu i oni stariji, jer ovi mladi ne znaju ništa šta je prije bilo. Pa, čovječe, oni ne znaju ni šta je inostranstvo", kazao je Rambo negdje na početku koncerta u pauzi između pjesama i nastavio raspredati priču o omladini koja se čudom čudi kada odu u Dansku gdje ljudi "ne lažu".
A na koncert su došli zaista svi. Od mlađe populacije pa do starijih parova koji vjerovatno Ramba prate od 1988. kada je počeo svoju umjetničku karijeru.
Iz perspektive čovjeka koji nije pretjerani ljubitelj muzike Ramba Amadeusa njegovi fanovi izgledaju više kao "sekta" nego kao ljubitelji njegove muzike.
"Od završetka rata nisam fulio nijedan Rambov koncert", najčešća je rečenica koju su izgovarali fanovi tokom okupljanja prije koncerta.
Na pitanje zašto tako predano posjećuju Rambove koncerte u Sarajevu, koji se poprilično često održavaju, lakonski su odgovarali: "Rambo je legenda".
Neutralnom posmatraču teško je bilo procijeniti čime je to zaslužio. Teško prije koncerta.
Rambo, koji se gega po bini, izgleda više kao čovjek koji muziku svog benda pojačanu duvačkom sekcijom, ponekad prekida i samo vrši upadice sa pokojom riječju u mikrofon.
Ali svaka njegova pjesma je posebna priča ili mali film. Ma koliko banalno izgledali njegovi tekstovi, na koncertu ne možeš dočekati da shvatiš šta je pisac htio reći. Tako Rambo jednostavno omađija publiku bez obzira da li u pjesmama govori o tome kako je pio sa jaranima, a konobarica nije imala više vina, pa je otišla u prodavnicu po još vina da se ne bi osramotila.
I na kraju se pjesma pretvori u politički osviještenu stvar.
"Sjećaš li se onih dana kad smo se smijali Česima i Poljacima, a vidi nas sad? Ne možemo ni u Mađarsku. Na možemo ni u Bugarsku", i onda poentira pitanjem: "A koji ćemo k... u Bugarskoj?".
U svakoj pjesmi začara publiku bilo da se radi o njegovoj definiciji "urbanog" i ismijavanja primitivaca koji imaju svoj neki uvrnuti osjećaj za urbano ili kada pjeva o Džemi koji voli džem.
Rambo je koncert iskoristio da Sarajlijama čestita 6. april, Dan grada. Zahvalio se i momku iz publike koji mu je donio pivo istakavši da je to jedini njegov sponzor.
Koncert je maestralno završio svitrajući stare pjesme i zasluživši bis.
Rambo, poznat po svojim govorima na koncertu, između ostalog, izgovorio je naizgled paradoksalnu rečenicu.
"Da ne bude razlike između sela i grada, između umnog i fizičkog rada, niko nama ništa ne smije dok je prijateljske i nesvrstane Libije, partizani mi smo braća, a drug Rambo nam je - ćaća".
U Sarajevu je Antonije Pušić alias Rambo Amadeus dokazao da sa pravom nosi ime najvećeg skladatelja svih vremena i navjećeg akcionog heroja prošlog vijeka, a ni njegov nadimak Svjetski Mega Car ne djeluje toliko pretjerano, nakon odslušanog koncerta.