Norah Jones ponovo ruši sve rekorde prodajom svog novog albuma "Not Too Late". Njena nova kolekcija pjesama već je u prvoj sedmici prodaje dospjela na čelo muzičkih ljestvica širom svijeta i ponovno dokazala staro pravilo koje kaže da je muzičarevo najjače oružje muzika.
`Not Too Late` je potukao konkurenciju i našao se na vrhu muzičkih top-lista u Americi, Velikoj Britaniji, Njemačkoj, Austriji, Švajcarskoj, Danskoj, Argentini, Brazilu, Kanadi, Francuskoj, Novom Zelandu, Švedskoj, Holandiji, Norveškoj, Japanu.
Ukupan broj zemalja u kojima je album ušao direktno na prvo mjesto po prodaji u sedmici izlaska dosegao je fantastičnu brojku 25, a ona bi se zbog različitih datuma izlaska još mogla povećati.
Uz sve to, zlatni, platinasti ili višestruko platinasti status albuma već je postignut u 22 države.
`Not Too Late` je, na krilima prvog singla `Thinking of You`, zabilježio rekord i u prednarudžbama na moćnom Amazonu, pomama za njim vladala je i na iTunesu, a samo u prvoj sedmici prodaje u Americi prodat je u gotovo 410.000 primjeraka.
`Uopšte nisam ni pomišljala na snimanje trećeg albuma. Svirala sam u otprilike četiri različita benda, što mi se svidjelo jer sam svirala opušteno i s normalnim muzičarima. Nismo se opterećivali čak ni prostorima. Barovi i bilijarske dvorane pričinjavali su nam pravi gušt`, izjavila je Norah Jones, dodajući da su sve pjesme u tom periodu nastale spontano i prirodno.
Norah kaže da je ovaj put odlučila izraziti pravu sebe i ne biti `dobra djevojka`, kao što je to bila na prvom albumu, što objašnjava zašto je uključila i teme koje se direktno ili indirektno dotiču i sadašnje političke situacije u SAD. Pjevačica je priznala i to da je dosta vremena bila pod uticajem Toma Waitsa: `Željela sam postići atmosferu u kojoj se u pjesmama pojavljuju razni likovi o kojima pjevam.
Tom Waits je majstor u takvim stvarima. On odlično zna s malo riječi opisati tragediju običnih malih ljudi.`
Razlog takvom pristupu vjerovatno leži i u tome što je Norah naučena na skroman život.
Kada se doselila u New York živjela je u sobici u East Villageu, u koju je mogao stati samo krevet.
Na prozoru su bile rešetke, ali je, ipak, u nju dopiralo dosta svjetla izvana.
Norah se i danas prisjeća tog perioda jer je taj prostor na nju djelovao inspirišuće - tokom boravka u njemu napisala je velik broj pjesama.
Pjesme je snimala sa svojim starim prijateljima i muzičarima Andrewom Borgerom, Adamom Levyjem, Daruom Oduom i Leejem Alexanderom, a ubrzo su uvidjeli da se počinju nazirati obrisi trećeg albuma.
Tog trenutka dečki su se potpuno zapalili za novi materijal u koji su počeli ulagati svu svoju kreativnost, dok je Norah otkrila ljubav prema sviranju akustične gitare, za koju kaže da je svuda nosi sa sobom, ali i skromno dodaje da je još nije potpuno savladala.
Na snimanju albuma gitaru je svirao Jessie Harris, jedan od njenih najboljih prijatelja.
Na njemu se pojavljuju i jača jazz imena poput saksofonista Billa McHenryja, a zanimljiv je i podatak da ga je Norah uključila u projekt nakon što ga je slučajno srela na ulici i u neformalnom razgovoru zamolila da im se pridruži kada bude imao slobodnog vremena. Taj se detalj u današnje vrijeme, kada su odnosi i saradnja muzičara često uslovljeni politikom velikih izdavačkih kuća, možda čini kao idilična priča, ali treba uzeti u obzir veliku muzičku zajednicu koja postoji u New Yorku i koja funkcioniše na prijateljskoj osnovi.
Sudeći po prodaji albuma, očigledno je da su slušaoci širom svijeta prepoznali da takav način stvaranja muzike donosi najbolje rezultate.
`Stvarno sam ponosna na ovaj album. Blizak je meni kao osobi. Naravno da je rad svih muzičara na njemu važan, ali 'Not Too Late' me definisao kao osobu i tekstopisca. Osjećam da sam odrasla u muzičkom smislu`, zaključuje Norah Jones. A mi možemo samo zaključiti da ono najbolje od nje tek slijedi.