Ako postoji jedna stvar oko koje se svi u Britaniji mogu složiti, onda je to ljubav prema bendu The Prodigy. Grupa je napravila opojnu mješavinu muzike rođene u rejv kulturi koja se svidjela obožavaocima muzike koji obično ne razmišljaju dvaput o tom žanru, a oni su postali grupa koja prkosi trendovima kakvu Ujedinjeno Kraljevstvo nikada prije nije vidjelo. Mogli bismo reći da su oni pioniri elektronskog panka.
Tragično, 2019. godine svijet je ostao razoren kada je Kit Flint pronađen mrtav usljed samoubistva. Nemoguće je ne dotaći se ovog faktora dok se prisjećamo benda kako bismo bili sigurni da slavimo njegovu ostavštinu. Samoubistvo je najveći ubiica muškaraca mlađih od 50 godina u Velikoj Britaniji, a Flint je još jedna žrtva pandemije. Zbog pjevačevog visokog profila, može biti lako pomisliti da nije prolazio kroz iste stresove kao svi drugi - samo to razmatranje je tragedija, zbog koje je postao jedan od 84 čovjeka koji su umrli samobistvom u Britaniji svake sedmice.
Flintova postignuća tokom života bila su jedinstvena; bio je prava savremena britanska ikona koja je odisala svime uvjerljivim o kontrakulturi. The Prodigy su odlučili nastaviti njegovu zaostavštinu, s novom muzikom koja.
Njihov debitantski album, "1992's Experience", bio je proizvod rejv scene u Eseksu i odatle je prvo nastala njihova baza obožavalaca. Međutim, kako su godine prolazile, The Prodigy je polako postao bend koji je povezivao klince iz svih tih različitih subkultura. Nije bilo važno jeste li metalac, panker, park-manki ili šogacer - svaki je u određenom dijelu života bio povezan s The Prodigy na visceralnom nivou.
Liam Haulet prisjetio se u "Gone To A Rave" o skromnom porijeklu grupe iz Eseksa: "Da, Eseksu dajemo zaslugu, cijela rejv scena nastala je u - sr**ju u kojem smo bili - sve od Eseksa do istočnog Londona, preko nas, kroz cijeli A13 regiju. Raindance, Telepathy, to je bilo sr**je upravo tamo - to je ono što je izgradilo The Prodigy, to su korijeni benda. A kad vidite naslovnicu albuma, vidjećete male reference na Eseks unutra, ponosni smo, ovo je stari Eseks. Povezani smo s gotovo svim scenama na neki način, u ovom ili onom obliku. Ali bili smo s prave rejv scene."
The Prodigy - Firestarter (Reading & Leeds 2009) Keith Flint's energy was unmatched pic.twitter.com/ySNeUbsip3
— The Rock Revival (@TheRockRevival_) August 29, 2023
U dokumentarcu se i pokojni Flint nadovezao na Hauletovu izjavu:
"Ono što ljudi ne razumiju je da postoji mnogo ljudi slobodnog razmišljanja koji žele raditi uzbudljive stvari i žele razbiti kalup”, dodao je Flint u istom intervjuu. "Ali to se vraća na ono što je Lijam govorio o tome odakle dolazimo. Dolazeći sa scene koja se odnosila na provalu u skladišta, znate, 30-40 automobila koji su se vozili do hale u Kembridžu, rezali bravu, otvarali vrata, stavljali svoj zvučni sistem i tulumarili dok jutro ne dođe. Ali mi nismo kralj Knut, ne možemo vratiti plimu. To se vraća na etiku, onu etiku koju smo imali kao DJ-evi, MC-jevi, ludi rejveri, ta etika je u nama."
Ta rejv pozadina bila je ukorijenjena u grupi od adolescencije i članovi benda nisu se mogli otresti te DNK, ali to ih nikada nije sputavalo. U radu The Prodigyja uvijek je postojao lagani trip-hop osjećaj, a sličnosti između grupa poput Massive Attacka bile su brojne, jer su obje eksplodirale otprilike u isto vrijeme.
Dok su se britpop i rad omiljenih rejvera Eseksa sretno spojili. The Prodigy su odigrali svoju ulogu kao glavna podrška Oasisu na krunskoj večeri njihove karijere u Knebvort Parku 1996. godine. Bio je to vrhunac decenije s kulturnog stajališta, dok je na programu bilo mnoštvo tipičnih indi bendova, uključujući Kulu Shaker i Ocean Colour Scene, uključivanje The Chemical Brothers i The Prodigy učinili su Oasisovu rezidenciju u Knebvortu kulturnim trenutkom više od pukog slavljenja samo jedne scene. Bio je to pobjednički krug u kojem se rejv kultura kombinovala s himnama punim gitarskih rifova, a odvažnost mladosti bila je pobjednik.
Postojali su uticaji rejv kulture koji su transcendovali u tradicionalnu gitarsku muziku tokom devedesetih. Uzmimo Primal Scream kao savršen primjer i njihovu odluku da dovedu Endrjua Veterola kao producenta za "Screamadelic", potez koji djeluje kao konačan dokaz koliko se dobro kombinuju ove dvije subkulture.
Danas se očekuje da isti ljudi koji idu na rejv zabave posjećuju i nastupe alternativnih muzičara. Kako naše objedinjene palete postaju sve šire, ova dva muzička područja postaju sve bliža kako godine prolaze. Međutim, najneočekivaniji obožavaoci muzike koji su The Prodigy prihvatili kao jedne od svojih, bili su metalci. Dok se danas čini da su supkulture stvar prošlosti; metal muzika je još uvijek religija za milione. Potrebno im je mnogo da vas prihvate, ali kad to učine, tretiraju vas kao bogove.
Godine 1996. počeli su više istraživati s rok muzikom sa pank stavom na pjesmama kao što su "Breathe", "Smack My Bitch Up" i "Firestarter", a sve su imale svu agresiju u sebi. "Ljude smo usmjeravali prema onome što radimo, umjesto da se pokušavamo uklopiti u rok scenu", rekao je Haulet za "Louder Sound".
Nastavio je:
"Smack My Bitch Up" još uvijek je naša himna uživo, a zvuk je i danas snažan i svjež, tako da sam uspio napraviti taj miks, na šta sam ponosan. Ne mislim da je to naš najbolji album, u cjelini, ali ima dvije ili tri naše najbolje melodije i označava dobar trenutak u vremenu kada su barijere srušene."
"The Fat of the Land" bio je album koji je promijenio sve za The Prodigy. Nisu se mogli riješiti svoje rejv pozadine, koja je još uvijek bila bitan dio njihovog identiteta, a ova nova rokerskija oštrica koju su usvojili sudarila se punom snagom. Ova nova dimenzija stvorila je kaleidoskop opojnih zvukova, koji su postali zvuk subotnje večeri za sve u zemlji - bez obzira na to ko ste bili od ponedjeljka do petka.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.