Tijana Krivaja, sopran iz Prijedora sa banjalučkom adresom, uz klavirsku pratnju slovenačkog pijaniste Tadeja Podobnika održaće solistički koncert 31. januara sa početkom u 20 časova u Kulturnom centru Banski dvor.
Na programu su, kako je najavljeno, djela Belinija, Verdija, Lehara, Korngolda, a uoči samog koncerta ova operska pjevačica govorila je za "Nezavisne".
NN: Od kada traje Vaša saradnja s pijanistom Tadejem Podobnikom?
KRIVAJA: Tadej i ja smo započeli saradnju dok sam ja studirala na Muzičkoj akademiji u Ljubljani. Jako dobro se razumijemo po pitanju umjetničkog izraza i zato sam ga pozvala da zajedno sa mnom nastupi pred banjalučkom publikom.
Tadej me je već pratio na mom koncertu u Ljubljani, tako da smo već imali viziju kako bi ovaj koncert trebalo da izgleda. Nije nam trebalo mnogo vremena jer su sve naše probe tekle bez problema. Nakon svake arije koju bismo probali bili smo srećni jer su jako dobro zvučale. Rad sa Tadejem me uvijek inspiriše da pjevam najbolje što mogu i da svojim glasom dočaram atmosferu i emocije određenog muzičkog djela.
NN: Nastupali ste više puta u Sloveniji. Imali ste i solističke nastupe u Ljubljani i Milanu. Kakva je naklonost tamošnje publike prema umjetničkoj muzici i kakvi su Vaši lični utisci?
KRIVAJA: Činjenica je da je umjetnička muzika više zastupljena u Evropi. Tamošnja publika je navikla da sluša klasičnu muziku i drugačije su reakcije kad čuju čime se bavite. Obično budu oduševljeni jer znaju koliko se rada i truda mora uložiti u razvoj samo jednog umjetnika. Zaista sam uživala u umjetnosti tokom magistarskih studija. Imala sam mnogo prilika za razne nastupe, od kojih izdvajam jedan nastup sa operskim orkestrom Slovenačkog narodnog pozorišta, a takođe sam imala priliku da putujem i učestvujem na raznim takmičenjima i festivalima, kao i da prisustvujem koncertima i nastupima nekih od trenutno najpopularnijih svjetskih operskih pjevača.
NN: Što se tiče umjetničke muzike kod nas, iza Kulturnog centra Banski dvor je višedecenijski trud, a u posljednjih nekoliko godina tu je i Simfonijski orkestar Narodnog pozorišta Republike Srpske. Ipak, šta nam nedostaje da u punom kapacitetu zasjaju svi oni mladi talenti koji izlaze s Akademije umjetnosti u Banjaluci?
KRIVAJA: Mislim da za svaku profesiju postoji nešto što nam nedostaje, ne samo za umjetničku muziku. Kulturni centar Banski dvor i Narodno pozorište Republike Srpske su ustanove koje najviše pažnje posvećuju promociji umjetničke muzike. Srećni smo što nam pružaju priliku za promociju i nadam se da će tako biti i u budućnosti.
NN: Asistent ste na Katedri za solo pjevanje banjalučke Akademije umjetnosti i profesor solo pjevanja u Muzičkoj školi "Savo Balaban" u Prijedoru. Šta je najvažnije što Vaši studenti i učenici moraju da znaju poslije završenog školovanja?
KRIVAJA: Moraju znati da po završetku studija učenje nije završeno. Učenje se samo nastavlja kroz naredne saradnje, projekte i nastupe. Neophodno je nastaviti usavršavanje jer umjetnost ima potrebu da raste i da se razvija, njena vrijednost i kompleksnost se ne može kratko opisati. Edgar Dega je rekao: "Umjetnost nije ono što vidiš, nego ono što učiniš da vide drugi". Mi smo na neki način dužni da svoj talenat i rad podijelimo sa publikom, te tako oplemenimo njihove živote. Ako naša umjetnička kreacija dospije u srca publike, možemo reći da je naša misija uspjela i da se naš trud zaista isplati.
NN: Da li je mišljenje da je život operskih umjetnika asketski mit ili istina?
KRIVAJA: Stil života jednog pjevača je zaista poseban. Potrebno je mnogo rada, truda i odricanja da bi se postigao određeni nivo. Mislim da to vrijedi u svim drugim oblastima, ali kod pjevača je to izuzetno izraženo. Mi konstantno moramo voditi računa o svom "instrumentu" i živjeti po određenim smjernicama.
NN: Među Vašim učenicima i studentima ima mnogo nagrađivanih, kao što ste i sami bili nagrađivani u vrijeme kada ste studirali pod mentorstvom naše operske dive Dunje Simić. Koliko nagrade u muzičkom svijetu mogu da budu sa jedne strane vjetar u leđa, a sa druge i zamka?
KRIVAJA: Završila sam osnovne studije u klasi profesorice Dunje Simić, a magistarske studije u klasi profesora Matjaža Robavsa. Oba profesora su imala veliki uticaj na moj muzički i umjetnički razvoj. Tokom oba studija i srednje škole sam osvojila nagrade na brojnim regionalnim, međunarodnim, ali i svjetskim takmičenjima. Učestvovala sam na jednom velikom takmičenju u Milanu. Pored mene, prijavljeni takmičari su bili sa prestižnih konzervatorijuma i muzičkih akademija iz cijelog svijeta: Sjedinjenih Američkih Država, Ujedinjenog Kraljevstva, Kine, Japana, Kanade, Švajcarske, Austrije..., a ja sam kao jedna od deset finalista dobila solo recital. Zbog ovog iskustva, i mnogih drugih iskustava, smatram da su takmičenja, festivali i seminari, odnosno bilo koji vid nastupa, od izuzetne važnosti za umjetnika u razvoju. Tako se ostvaruju nova poznanstva koja kasnije mogu prerasti u ozbiljne saradnje.
NN: Kakvi su Vaši planovi po pitanju umjetnosti?
KRIVAJA: Uvijek imam ideje za naredne koncerte i učešće na raznim festivalima i seminarima. Trenutno, Tadej i ja planiramo koncerte u nekoliko slovenačkih gradova pa se nadamo da će se naši planovi ostvariti. Vjerujemo da će nam ovaj koncert u Banjaluci biti prvi u nizu uspješnih zajedničkih koncerata.