Nije u pitanju samo muzika... Ljudi znaju šta sam sve radio i proživeo. Oni počinju da se identifikuju s tobom i zato te vole. Ima, doduše, ljudi koji smatraju da sam budala bez para i pijanac, ali u suštini i to je deo onog što jesam. Malo otkačen, to je sigurno.
Ja sam ranije mislio da sam pozer i da foliram ono što živim. Kasnije sam shvatio da to nema nikakve veze sa foliranjem. Sutra mogu da pevam u kafani za trista starih hiljada. Jer, jedino muzika može da me ispuni do kraja i bez ikakvih drugih želja. Od nje živim i za nju živim, kazao je Toma Zdravković u jednom od svojih posljednjih intervjua.
A da je živ, muzički velikan i boem bi 20. novembra proslavio 83. rođendan i svojim karakterističnim bariton vokalom, ne previše moćnim, ali toplim, pjevao pjesme koje imaju formu srpske narodne muzike, ali i duh šansone.
Djetinjstvo i prvi koraci u svijet muzike
Toma Zdravković rođen je 20. novembra 1938. godine u selu Pečenjevce, nadomak Leskovca. Njegov otac Dušan bio je mesar, a majka Kosara domaćica koja je rodila petoro djece, najstarijeg sina Aleksandra, potom Ivana, Tomu, kćerku Mirjanu i najmlađeg Novicu. Odrastajući u neimaštini, Toma je brzo shvatio da ga život na selu ne privlači pa je sa 15 godina počeo da pjeva. Oni koji su ga slušali tvrdili da u "tom glasu ima nešto", iako mršavi i neugledni Toma nije ličio na pjevača. Ipak, on je svoj poziv ozbiljno shvatio i bio riješen da krene u svijet, a prva stanica bio je Leskovac.
Tu je, po predanjima, sasvim slučajno, gladan i promrzao, 1956. godine upoznao pjevačicu Silvanu Barjaktarević, kasnije Armenulić, koja ga je odvela u kafanu "Radan", u kojoj je nastupala s orkestrom. Toma je naučio da pjeva narodne, zabavne, starogradske pjesme, francuske šansone i italijanske kancone, a u muzičkim krugovima brzo se pročulo da u Leskovcu ima "neki Toma". S takvom reputacijom uputio se u tuzlanski hotel "Bristol", gdje je pet godina iz večeri u veče punio salu, a i prvi put se ozbiljno zaljubio u Slavicu, rodom iz Travnika. Iz Tuzle su zajedno krenuli za Novi Sad.
Ali, jedne večeri u zrenjaninskom hotelu "Vojvodina" upoznao je Olgicu. Zaboravivši na Slavicu, Toma ju je pitao da se uda za njega i ona je pristala. Njihova kćerka Žaklina rođena je 22. novembra 1963. godine. Međutim, ovaj brak nije potrajao i poslije samo nekoliko mjeseci su se razveli.
Nakon toga mijenjao je kafane, pjevao u novosadskom "Putniku", beogradskoj "Topčiderskoj noći" i na Svetom Stefanu, gdje su ga dočekale loše vijesti. Naime, jednog dana kada se vraćao sa plaže u hotelu u kojem je odsjeo sačekao ga je telegram u kojem je pisalo da se hitno javi doktoru u sarajevskoj bolnici, te da je Slavica teško bolesna i da želi da ga vidi.
"To me totalno šokiralo. Po dolasku u Sarajevo želeo sam da ostanem pored nje, ali nisam nigde mogao da dobijem angažman. Opet sam otišao u tuzlanski 'Bristol', a nekoliko dana kasnije stigao mi je telegram s obaveštenjem da je Slavica umrla", pričao je Toma za života, a baš u tim teškim trenucima nastala je njegova možda najtužnija pjesma "Buket belih ruža".
Kafanska karijera
U međuvremenu Tomina kafanska karijera nastavila se angažmanom u niškom hotelu "Park", odakle je prešao u beogradski "Gradski podrum", gdje je tri godine pjevao svake večeri. Nepopravljivo sentimentalan, Toma je inspiraciju za pjesme crpio iz ličnih iskustava, a Izdavačka kuća "Diskos" ponudila mu je 1963. godine da snimi prvu ploču, bez ikakve reklame, ali po njegovim riječima, kad je ploča izašla mislio je da će postati popularan, ali "da se ništa nije dogodilo".
U "Gradskom podrumu" upoznao je Milicu, s kojom se poslije nekoliko mjeseci vjenčao i činilo se da pored nje više nije onaj stari. Nije mnogo pio, ostavio je kocku i boemsko društvo koje ga je svuda pratilo. Nakon što je na poziv "Jugotona" snimio ploču sa pjesmama "Ciganka", "Marta", "Nikad neću da te zaboravim", ostvario je zlatni tiraž, što mu je otvorilo do tada zatvorena vrata. Tokom 1969. godine odužio se i Silvani Armenulić napisavši joj pjesmu "Šta će mi život".
"Silvana je insistirala da joj napišem pesmu jer nije imala hit, a ja sam uvek bio u nekim romantičnim vezama koje su me inspirisale. Ljubav me pokretala, pogotovo ona neuspešna. A šta da me tu povuče kad smo stari prijatelji? Tokom brojnih zajedničkih putovanja upoznao sam njen život i ušao joj u dušu. Tako sam se jednog jutra probudio u hotelu 'Slavija' bolestan posle nekoliko noći pijanstva. Siđem u hol, poručim kafu i uzmem od konobara blokčić za račune i olovku i napišem pesmu 'Šta će mi život'", govorio je Toma, koji se od druge supruge Milice razveo u februaru 1970. godine, a depresiju i razočarenje je gasio u dnu čaše i za kockarskim stolom.
Odlazak u Ameriku i povratak u rodnu zemlju
Zarađeni novac nije žalio, živio je za trenutak. Ljeta 1972. godine u Budvi se zaljubio u mladu Cetinjanku Nadu Radanović i odmah se oženio njom. Ali i ovaj brak je vrlo kratko trajao, a krah ljubavne veze bacio je Zdravkovića u očaj. Nastavio je da kocka i da se opija, iako mu je zdravlje bilo ozbiljno narušeno.
Ostavši bez novca i uvjeren da će zbog zdravstvenih problema koje je imao umrijeti, otišao je prvo u Ameriku, a potom se decembra 1974. godine zaputio u Kanadu. Tamo je upoznao frizerku Gordanu, koja je insistirala da se vjenčaju kada su ga već otpisali kolege, prijatelji, čak i doktori - zbog karcinoma prostate operisan je dva puta. Iako je nastavio da pije i puši, njegovo stanje se privremeno stabilizovalo. Po rođenju sina Aleksandra u Torontu, sa porodicom se krajem 1978. godine vratio u Jugoslaviju i snimio novi album. Pjesme "Umoran sam od života", "Prokleta nedelja" i "Danka" brzo su našle put do publike.
Nastupao je u hotelu "Šumadija" i po kafanama na ibarskoj magistrali, a februara 1982. godine u beogradskom Domu sindikata održao je prvi solistički koncert poslije 26 godina bavljenja muzikom i bio na samom vrhu. Već tada je važio za gradsku legendu u čijem društvu su rado sjedili najveći intelektualci i umjetnici tog vremena. Iako ga je bolest ponovo slomila 1987. godine, na jesen je krenuo na turneju koja je reklamirana pod sloganom "Oproštajni koncerti Tome Zdravkovića". Naredni album "Da l' je moguće" donio mu je još veću slavu.
SMRT
Kafanski pjevač koji je svojim sjetnim glasom magnetski privlačio publiku organizovao je nekoliko koncertnih turneja po Jugoslaviji i zadržao stečenu slavu. Posljednjih godina života mnogo je pjevao i uživao u tome kao da je znao da će sve uskoro biti gotovo. Posljednji koncert održao je u Titogradu 20 dana prije smrti.
Bolest je Zdravkovića u aprilu 1991. godine, na vrhuncu slave, poslije albuma "Kafana je moja sudbina" prikovala za postelju na Vojnomedicinskoj akademiji u Beogradu. Poslije 17 godina borbe sa karcinomom prostate, preminuo je 30. septembra 1991. godine, a sahranjen je na Centralnom groblju u Beogradu. Ali, legenda o najvećem jugoslovenskom boemu i čovjeku koji je opjevao svoje najtananije emocije i dalje živi, baš kao i njegove pjesme koje su postale evergrini.
Nasljeđe
Iza sebe je Toma ostavio mnoštvo numera: "Da l' je moguće", "Ej, Branka, Branka", "Danka", "Dotak'o sam dno života", "Kafana je moja sudbina", "Prokleta nedelja", "Tužno leto", "O, ciganko moja", "Svirajte noćas samo za nju", "Ostao sam sam", "Dva smo sveta različita", "Za Ljiljanu", "Umoran sam od života", "Pesme moje", "Svirajte mi tiho, tiše", "Šta će mi život", a uglavnom je pisao autobiografske pjesme koje govore o neuzvraćenoj ljubavi, patnjama i kafani.
U Gradskom parku u Leskovcu 2011. godine postavljen je Tomin spomenik u prirodnoj veličini, a u selu Pečenjevce ploča sa natpisom "Dao sam vam svoju dušu". Tu je otvorena i kafana pod nazivom "Tomina priča". Godine 2014. objavljena je knjiga "Toma Zdravković - 68 neispričanih priča", a prijatelji i kolege su za njega rekli: "Bio je pesnik i nesrećnik", "Nosio je u sebi nešto što mi ne možemo da shvatimo", "Živeo je po svojim pravilima i po svojim snovima", "Očima punim tuge je znao da omađija publiku", "Sve je radio impulsom srca", "Svaku kafanu je pretvorio u mali Kolarčev univerzitet". U režiji Dragana Bjelogrlića ove godine predstavljen je film "Toma" o životu ovog umjetnika.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.