BANJALUKA Koncertom studenata instrumentalista banjalučke Akademije umjetnosti u Koncertnoj sali Kulturnog centra Banski dvor u utorak uveče okončano je 20. izdanje "Dana Vlade S. Miloševića", koje je ove godine prvi put održano u junskom terminu pod sloganom "Uprkos svemu".
"Manifestacija uvijek počinje 10. aprila. Mi smo i ove godine bili spremni da krenemo, međutim nakon zatvaranja svih institucija kulture, 'Dane Valde Miloševića' morali smo da odgodimo za ovaj junski termin. Nismo htjeli da odustanemo i jako smo zadovoljni. Ljudi su prosto željni umjetnosti i kulture i to se vidjelo po posjeti", istakla je pred koncert Dragana Purković Macan, dekan Akademije umjetnosti u Banjaluci.
Zaista, izuzetna posjeta bila je i na završnom koncertu manifestacije. Glasni aplauzi nisu se čuli jedino iz prva dva reda sale koja su bila rezervisana za sponzore manifestacije.
Međutim, oni koji su došli mogli su da se uvjere da je ovo jedan od najvažnijih, a možda i najvažniji koncert manifestacije, jer je ulog za budućnost kako samih "Dana Vlade S. Miloševića", tako i uopšte umjetničke muzike na našim prostorima.
Prije samog koncerta profesorica Dragica Panić Kašanski u ime Muzikološkog društva Republike Srpske i Akademije umjetnosti u Banjaluci, Vanji Vukčević uručila je nagradu za najboljeg studenta iz oblasti muzičke teorije, pedagogije i etnomuzikologije.
"Ovu nagradu dodjeljemo svake godine. Ona je prije svega novčana, u iznosu od 100 KM, a pored toga odlučili smo da Vanji uručimo i dvije knjige koje će joj, nadamo se, pomoći u budućem radu. Sljedeće što Muzikološko društvo priprema je Svjetski dan muzike", kazala je profesorica Panić Kašanski.
Sam koncert počeo je nastupom Dimitrija Mirkovića, studenta treće godine na Smjeru gitara, koji kaže da je veliko uzbuđenje vladalo u vezi s ovim nastupom, tim prije što zbog pandemije dugo nije bilo izlaska na scenu.
"Ja sam večeras svirao 'Choro de Saudade' poznatog gitarskog kompozitora Augustina Bariosa. To je latinoamerički kompozitor 20. vijeka, s tim što je kompozicija napisana u maniru epohe romantizma. Nastup jeste dugo očekivan, ali takom pandemije je bilo i dobrih stvari. Izolacija je pomogla prvenstveno u vježbanju i spoznaji sebe u vremenu kada nismo mogli da nastupamo", kaže Mirković.
Uz njegov nastup, čulo se ukupno 16 kompozicija, koje su uz mentorsku pomoć profesora na sceni ili solo izveli studenti: Mina Šuković, Nikola Vučić, Natalija Cakić, Milan Stojanović, Marina Denović, Milica Tadić, Krispin Ivić, Milica Manigola, Uroš Kostić, Maša Brujić, Marko Ružić, Vukašin Šuvaković, Anastasija Marić i Minja Šukalo. Nakon koncerta neki od studenata za "Nezavisne" govorili su o važnosti ovog nastupa. "Smatram da je izuzetno važno i motivišuće to što postoji koncert studenata u okviru manifestacije.
To su najbitniji dani u godini za nas, jer se većina studenata fokusira da što bolje uradi svoj dio posla. Zaista je velika prilika svirati pred takvom publikom u Koncernoj sali Banskog dvora.
Ta činjenica vas motiviše da mnogo vježbate", kazala je Milica Tadić, čiji je solo nastup na klaviru pobrao možda i najveće ovacije na koncertu, a koja je svitom za violinu, violu i klavir zajedno s Anastasijom Marić i Marinom Denović zatvorila ovaj koncert.
Ovih dana Tadićeva bi trebalo da održi i solistički koncert u Prnjavoru, a banjalučka publika će imati priliku da je ponovo vidi 1. jula, takođe u Banskom dvoru, gdje će održati resital.
Njena kolegimica Marina Denović, sa drugog ciklusa studija na Smjeru viola, koja je uz klavirsku pratnju profesorice Maje Regodić izvela "Fantaziju za violu" Johana Nepomuka Humela, saglasna je u vezi značaja "Dana Vlade S. Miloševića".
"Generalno 'Dani Vlade S. Miloševića' znače mnogo za razvoj kulture u Banjaluci. Nama, zapravo, znači svaki nastup koji imamo. Za to se i školujemo, da javno izvodimo kompozicije, tako da ovakvi konceri pružaju mogućnost i onima koji nisu spremni da drže cjelovečernji koncert ili resital, da stanu na scenu i razvijaju svoje mogućnosti", istakla je Denovićeva. Stati na scenu, međutim, nije svejedno. Trema mora da postoji, a ona je ovaj put bila izraženija kod profesora nego kod studenata.
Tako bar govore stisnuti palčevi profesora Ivana Otaševića u trenutku ispraćanja na scenu svakog studenta, što publika iz sale nije imala priliku da vidi.
Ono što se, pored velike želje u prezentaciji postignutog umijeća, iz publike vidjelo, jeste i kolegijalnost na sceni.
Studenti koji bi završili svoj nastup, prije nastupa sljedećeg kolege, po potrebi podizali su i spuštali poklopac klavira, pomjerali klavir, stolice i stalke za note, tako da je sve djelovalo kao dobro uvježbana predstava.
"Kada smo već ovdje nema razloga da ne pomognemo jedni drugima da taj koji treba da izađe sljedeći na scenu ne mora da brine. Nije bilo proba za takvo nešto, to je usput uvježbano s prethodnih koncerata", kaže Marina Denović, svjedno ili nesvjesno, poručujući da je vježba rezervisana isključivo za nastupe kojih će ovi mladi ljudi, nadajmo se, u budućem vremenu imati što više.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.