Crnogorac sa prebivalištem u Beogradu, Andrija Milošević nastupao je u sklopu "Teatar festa" u Banjaluci sa predstavom "Ukroćena goropad" po tekstu Vilijema Šekspira. U predstavi igra Petručija, plemića koji se ženi sa Katarinom, ozloglašenom ljepoticom, koju će promijeniti. Andrija je postao poznat po ulozi u seriji "Mješoviti brak", a odigrao je zapažene uloge u projektima "Konji vrani", "Opet pakujemo majmune", "Tri sorele"...
NN: U predstavi koja se odigrava u Italiji, sa svojom ulogom si unio dosta balkanskog mentaliteta. Koliko si imao mogućnosti za improvizaciju i izgradnju lika po vlastitom izboru?
MILOŠEVIĆ: Imao sam mnogo! Ovo je fantastična uloga puna `mesa`, slojevita je i karakterna i imaš puno mogućnosti da uradiš tako nešto. Kada se radi neka klasična predstava, potrebno je pronaći analogiju sa sadašnjim vremenom, inače ljudi to neće shvatiti.
NN: Šekspir se u zadnje vrijeme dosta igra na nekonvencionalan i apstraktan način! Bi li ti ikada odigrao u takvoj predstavi Šekspira?
MILOŠEVIĆ: Ako bilo gdje izmjestite Šekspira, može to biti i `Enterprajz`, ja bih ga igrao. Bitno je da struktura ostane ista. Meni je nelogično da se struktura totalno promijeni. Na primjer, nerazumljivo mi je da Hamlet ide gol i vere se po drveću. Gledao sam film `Ričard Treći`, gdje glavnu ulogu Jan MekKelen tumači u liku Hitlera sa tenkovima i mitraljezima, to je fantastičan film. Bitno da se struktura ne promijeni, odnosno poenta priče.
NN: Uglavnom igraš komične uloge u filmovima i u predstavama! Je li se ti odlučuješ za takve uloge?
MILOŠEVIĆ: Nije baš tako, desio se jedan period da sam radio komične uloge. U `Ateljeu 212` u Beogradu sam radio dramsku predstavu i mislim da je to jedna od boljih mojih uloga, a sada radim film `Gledaj me`, psihološki triler u kojem igram negativca, momka kojeg otac maltretira i koji ima velikih problema. Iskreno, ne patim za dramskim ulogama, više volim da igram komedije i mislim da ih je mnogo teže igrati i da malo ljudi može da igra komediju. Ako mi je Bog dao talenat da mogu da odigram dobro takvu ulogu, onda zašto ne! Uvijek se u prvom planu simpatišu političari i kriminogene strukture, a nigdje nema dobrih ljudi, oni se ne simpatišu.
NN: Praviš li razliku između filma i pozorišta?
MILOŠEVIĆ: Ne! Sve mi je isto, volim raditi i jedno i drugo!
NN: Voliš li više klasične ili savremene pisce?
MILOŠEVIĆ: Više volim raditi klasične pisce, zato što savremeni pisci sve zakukulje i tu se ništa ne zna. Uglavnom su to sve filozofije ili metafizike koje ljude istjeruju iz pozorišta, jer im tu ništa nije zanimljivo. Rekao sam u jednom intervjuu da Šekspir nije samo savremen, već je svevremen. Postoje i neki moderni pisci koji imaju potencijal, ali uglavnom pišu nešto što se meni ne dopada. Danas ljudi pričaju da nema ljubavi, da je sve materijalizovano. Naravno da toga ima, samo se o tome ne piše, već imate filozofe koji filozofiraju na tu temu.
Beograd
NN: Jesi li upoznat sa situacijom u vezi sa filmom i pozorištem u Crnoj Gori?
MILOŠEVIĆ: Ne baš, tamo nemam više kontakata od kada sam otišao. Moja kuća je sada Beograd. Idem u Beograd i vraćam se u Beograd i mogu reći da scenu `Boško Buha` osjećam kao svoju i tu sam pronašao ljude koji mi odgovaraju.