Premijera predstave "Don Kihot", inspirisane istoimenim poznatim djelom Migela de Servantesa, održana je u utorak uveče u Dječijem pozorištu RS u Banjaluci.
Predstavu koja pokušava publici predočiti i snagu i krhkost i Kihotove i ljudske individualnosti je režirao Hartmut Lorenc. Prevodilac i asistent reditelja je Helen Jagi Kosić, za scenografiju i lutke je bila zadužena Karin Tiefense, za kostimografiju i slikarske radove Berina Šuščević, a muziku je odabrao Mladen Matović.
"Ovo je bila tipična premijera, glumci su dali sve od sebe, bili su precizni, ali im je preciznost malo omela uživanje u igri. Mi to svi znamo, kada odigraju još koji put sve će to doći na svoje'', prokomentarisao je premijeru Lorenc, reditelj i dramaturg aktuelne predstave, i zaključio da je "predstava rođena".
Glumac Duško Mazalica igrao je Don Kihota i, sudeći prema reakcijama publike, a i samog glumca, uloga mu je odgovorala.
"Tačno je da sam se pronašao u ovom liku, slijedeći svoju intuiciju počeo sam da osjećam da svaka uloga koja mi dolazi s određenom namjerom dolazi i da kroz nju moram otkrivati i spoznavati samog sebe. Zašto je tako, još ne znam, ali Don Kihot je sigurno najjači pečat u svemu tome", rekao je Mazalica i dodao da je reditelj bio nevjerovatno profesionalan i da je bilo jako lijepo raditi s njim.
Mazalica je, kao i ostali glumci, istakao da je bilo teško igrati ovu predstavu jer je jako zahtijevna i podrazumijeva da se glumci "ponište" i sve što imaju ponude lutki.
"Pored tih jedanaest, dvanaest konaca na kojima visi, ta lutka je dosta konkretno Don Kihot, štrkljasta i stalno se lamata, potrebno je mnogo preciznih i iznijansiranih pokreta za upravljanje njom" pojasnio je Mazalica rad s lutkom.
On je otkrio da je sve vrijeme pripremanja predstave, a to je više od mjesec dana, intenzivno učio da barata s lutkom Don Kihota, da istražuje njene mogućnosti i obuzdava i filtrira sopstvene emocije koje je "unosio" u lutku.
I Lorencov, kao i Servantesov Kihot, bori se s jedne strane sa divovima sopstvenih zabluda i biva raznesen vjetrenjačama ljudske zlobe, ali i uz brojne slike surovog svijeta u kakvom živimo u krajnjem izražava vjeru u ljubav i saosjećanje jer pored svih neprijatelja tu je vjerni Sančo Pansa. A upravo njega je pred banjalučkom publikom oživio glumac Aleksandar Blanić. Već i sama debeljuškasta lutka u širokim farmerkama na tregere izazivala je simpatije i oduševljenje ovim likom, što je Blanić dodatno podstakao duhovitim opaskama koje izgovara ovaj "odomaćeni" Pansa.
"Moj lik pruža puno mogućosti jer je riječ o čovjeku iz naroda, nekog bliskog ljudima. On drži Don Kihota na zemlji da se ne raspline u tim svojim idejama i nudi širok dijapazon postupaka koji se mogu uraditi", rekao je Blanić.
On je priznao da je bilo dosta improvizacija, nadogradnje teksta tokom rada na predstavi i replika koje je prilagođavao svom liku, naravno uz saglasnost i dogovor s rediteljem, za kojeg, kao i ostali glumci, ima samo riječi hvale.
"Jako smo zadovoljni što smo imali priliku raditi s jednim ovakvim stručnjakom, on je osnovao lutkarsku akademiju u Berlinu i iza sebe ima toliko iskustva i čitav njegov moderan pristup lutkarstvu je vrlo značajan za nas. Puno smo naučili od njega i treba pozdraviti tu politiku kuće da dovodi stručnjake iz Evrope koji rade s nama" zaključio je Blanić.
U predstavi su, pored pomenutih glumaca, igrali i: Đorđe Janković, Svjetlana Andrić, Zorana Šuman, Snežana Milidrag, Ana Mazalica, Božana Bijelić i Saša Terzić.
Predstava je realizovana uz podršku Ministarstva prosvjete i kulture RS, "Gete" instituta BiH i grada Banjaluke.
Kreativnost
Profesor Lorenc nas je navodio da budemo kreativni i da budemo ti koji sve vrijeme predlažu, i sve to što smo predložili i vidjeli ste u predstavi. Mnogo nas je naučio o vrhunskom lutkarstvu i otkrio nam da je zapravo kreativnost najvažnija u ovom poslu", rekao je Duško Mazalica.