Film "Duhovi Sarajeva" poseban je za mene iz dva razloga. Prvo zbog toga što sam ga radio u Sarajevu, iz kojeg sam davno otišao, a drugo što u sebi nosi jednu zaista humanu priču, kaže poznati glumac Davor Janjić, koji je u ovom filmu uz hrvatsku zvijezdu Severinu Vučković i Enisa Bešlagića ostvario glavnu ulogu.
`Meni svaki film znači puno. Na filmu učim. Ali ovaj film je za mene poseban, prije svega zbog toga što sam ga radio u Sarajevu i što sam imao mogućnost da se više družim sa roditeljima i starim prijateljima. 'Duhovi Sarajeva' imaju humanu priču u sebi. Film želi da ukaže na svojevrstan simbol Sarajeva - sarajevsku žičaru, koja više ne postoji. Ako ovaj film i jednim dijelom pomogne da se obnovi žičara, onda čak nije više ni važno kakav je film`, kaže Janjić.
NN: Sjećate li se Vi sarajevske žičare?
JANJIĆ: Kako je se neću sjećati. Čak sam i skijati počeo na Brusu na Trebeviću. Sjećam se puta žičarom, gore na Trebević, pa onda još tri kilometra pješke, pa malo skijanja. To je bilo početkom sedamdesetih.
NN: Pomenuli ste da čekanje da u kinima vidite film u kojem ste glumili za Vas nije ništa novo jer ste na jedan čekali 16 godina?
JANJIĆ: Tačno, bio je to film `Belle Epoque`, koji govori o početku Prvog svjetskog rata u Sarajevu. To je jako uspješan film, koji je završen u Srbiji, Hrvatskoj i BiH. Poslije 16 godina se spojio i baš ovih dana će premijerno biti prikazan u ovim državama. U Beogradu je premijera 26. novembra, nisam siguran kada je planirana u Sarajevu i Zagrebu.
NN: Radite li trenutno neki novi projekat za pozorište, film ili TV?
JANJIĆ: U pozorištu me ima malo. Igram samo ako mi nešto jako odgovara. U narednih pola godine neću biti u pozorištu zbog toga što ću igrati u seriji `Ponos Ratkajevih` na HTV-u. Trebam ići i u SAD, jer dogovaram da radim jedan film sa Rajkom Grlićem.
NN: Često sarađujete sa Severinom Vučković, hrvatskom pop zvijezdom. Glumite zajedno u `Duhovima Sarajeva`, a prije toga ste gostovali i u njenoj monodrami `Čekajući svog čovika`?
JANJIĆ: Da. To smo dosta uspješno i dugo igrali. Evo u posljednje vrijeme sam stalno sa Severinom i to mi dođe nekako kao da smo u braku. Radili smo dakle monodramu `Čekajući svog čovika`, pa smo igrali u slovenačkog filmu `Pijetlov doručak`, a sada smo zajedno i u `Duhovima Sarajeva`.
NN: Šta očekujete od filma `Duhovi Sarajeva`, koliko vjerujete u ovaj film?
JANJIĆ: Vidjećemo. Ovo je film pravljen za zabavu, nema umjetničkih pretenzija. Nisam ga još gledao, tako da ne znam.NN: Hoćete li ga gledati 22. novembra na svjetskoj premijeri u sarajevskoj `Zetri`?
JANJIĆ: Da vam odam jednu tajnu: ja ne gledam svoje filmove. Nikada!
NN: Zašto?JANJIĆ: Nemam pojma. Nikad ih ne gledam, ako se desi da vidim, to je svega 10 minuta u montaži i gotovo. Znam šta sam napravio i onda kada gledam vidim gdje sam pogriješio i iznerviram se. Zato i ne gledam. Bolje neka ljudi gledaju.
NN: Počeli ste da glumite kao dječak. Kako ste izgradili Vaš glumački habitus?
JANJIĆ: Ove godine je tačno 30 godina mog glumačkog rada. Počeo sam još u osnovnoj školi, tada su postojala takmičenja pionira BiH i TV me je pozvala da radim dječje emisije. I od tada sam stalno igrao, vodio emisije. To je mojim roditeljima bilo super, jer nisam bio na ulici.
NN: Kako gradite svoje likove i koliko sebe unosite u uloge?
JANJIĆ: Nije moguće samo glumiti, u svaku ulogu unosiš dio sebe. Evo sada u seriji `Ponos Ratkajevih` igram lik okorjelog ustaše. Neću da kažem njegovo ime, nije Pavelić, ali jeste jedan njegova kova. Moram ga igrati, nema tu priče, ulogu moraš braniti. A sve moje uloge sam branio i mislim da sam ih i odbranio. Svaki glumac raste sa svojim pozivom.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.