Program "Undiplomatic Arta" zamišljen je kao umjetnički sadržaj koji želi da preskoči sve barijere, administrativne i mentalne granice i da otvori mogućnost slobode izražavanja i naposljetku dijaloga, kazao je Dino Mustafić, direktor Internacionalnog teatarskog festivala MESS, koji je pokretač pomenutog projekta.
Namjera projekta "Undiplomatic Art" je predstavljanje savremenog umjetničkog stvaralaštva dva najveća bh. grada - Sarajeva i Banjaluke. Počinje sutra u Sarajevu izložbom "Mogu biti gadno strpljiv(a)" banjalučkog Centra za vizuelne komunikacije PROTOK, koja će biti otvorena u Umjetničkoj galeriji BiH. Bendovi "Važno obavještenje" i "Post scriptum" večeras će održati koncert u sarajevskom Art-kinu "Kriterion".
Mustafić se prisjeća kako je protekao prvi "Undiplomatic Art" i koliki značaj za umjetnike, ali i društvo ima otvaranje tema kojima se bavi.
NN: "Undiplomatic Art" projekat održava se drugu godinu zaredom - možete li ocijeniti koliki značaj ova priča ima na umjetničkoj sceni BiH?
MUSTAFIĆ:"Undiplomatic Art" prošle godine je pokrenuo Internacionalni teatarski festival MESS i ovaj projekat imao je vrlo dobar prijem publike, umjetnika i uopće u kritičkoj percepciji. On je i prošle godine krenuo sa razmjenom umjetničkih sadržaja na relaciji Sarajevo - Banjaluka i obratno. Ove godine ćemo ponoviti taj susret. Mislim da je ovo jedan dobar početak, nadam se, jedne tradicije da u martu Banjaluka i Sarajevo razmjenjuju svoju godišnju produkciju u multimedijalnom smislu.
Ideja "Undiplomatic Arta" prošle godine je počela pričom koju smo nazvali "Gender trouble/Rodne nevolje", koja je takođe otvarala neka naša rubna pitanja o tijelu, seksualnosti, uopće odnosu patrijarhalnog društva spram ženskog pitanja. Zatvorili smo ga zanimljivom MESS radionicom koju smo navazli "MESS Chool", gdje smo putem scenske umjetnosti sa tinejdžerima iz Mostara, Istočnog Sarajeva i Sarajeva napravili malu predstavu i kroz umjetnički jezik pružili mogućnost druženja, upoznavanja i propitivanja među generacijama u, nažalost, etnički razdvojenom bh. društvu.
Dotiču neke teme koje su ovdje marginalizirane, sklonjene ili tabuizirane
NN: Kako je u stvari zamišljen program tog projekta?
MUSTAFIĆ:Iz svega ovoga se vidi da je program "Undiplomatic Arta" zamišljen kao umjetnički sadržaj koji želi da preskoči sve barijere, administrativne i mentalne granice i da otvori mogućnost slobode izražavanja i naposljetku dijaloga. Umjetnički jezik je jezik emocija, senzibiliteta, unutar kojeg se ljudi prepoznaju po saosjećanju, po empatiji i unutar kojeg se vrednuju one vrijednosti koje čovjeka čine humanim bićem.
NN: Program je koncipiran tako da ga čine izložbe koje se bave temama koje su na ovim prostorima na neki način još tabu?
MUSTAFIĆ:Tako je! Mnogo radimo na tome da unutar "Undiplomatic Art" sadržaja postoje umjetničke vizure i autorska viđenja koja dotiču neke teme koje su kod nas marginalizirane, sklonjene ili tabuizirane. One se ne tiču samo odnosa prošlosti, rata, tiču se svih posttraumatskih pitanja koja prate različite generacije u dejtonskoj BiH - od suočavanja sa istinom, sopstvenom odgovornošću, do nekih novih fenomena, jedne dezorijentisanosti, izgubljenosti uopštenog moralnog i vrijednosnog sistema, teške ekonomske situacije. Ali, ono što je bitno naglasiti jeste da se kroz različite medije - od književnosti, muzike, filma do teatra - ove teme otvaraju potpuno iz autorske vizure. Od onoga što možemo reći da je jedan satiričko-ironijski diskurs, do apsolutno nekih dramskih viđenja stvari.
NN: Koliko je zahtjevno biti inicijator jednog ovakvog projekta u uslovima kada se za kulturu u BiH generalno izdvaja sve manje sredstava?
MUSTAFIĆ:Festival MESS se u tom smislu trudio da ne ovisi samo od institucionalne milostinje, nego da pokuša pronaći sredstva u relaciji sa drugim fondacijama, sponzorima i donatorima, tako da veliki dio svojih programa finansiramo mimo budžeta. Zahvaljujući našim partnerima u ovom projektu, kao što su Inicijativa mladih za ljudska prava, "Buka", medijskim pokroviteljima, dnevnim listovima "Oslobođenje" i "Nezavisne novine", ovaj projekat je već prošle godine dobio na jednoj društvenoj percepciji i važnosti. Nadam se da će se prepoznati koliko je ovo značajno, ne samo za umjetnike i publiku u Sarajevu i Banjaluci, nego u društvenom smislu i za kulturne odnose na relaciji ta dva grada.
Nada umire posljednja
NN: Da li ova priča vraća elan i nadu umjetnicima da se na polju umjetnosti u BiH još mogu desiti značajni projekti?
MUSTAFIĆ:Znam da ovaj projekat znači umjetnicima, da im znači mogućnost da dovedete zanimljive autore kakav je bend "Velahavle" u Banjaluku i kada imate koncert "Važnog obavještenja" i "Post scriptuma" u Sarajevu. Potom imate izložbu koja predstavlja presjek pet godina umjetničke scene u RS i sve to dovoljno govori da se radi o dobro koncipiranom projektu koji otvara mogućnost publici različitog spektruma da na najbolji način vidi šta je to što je institucionalna i vaninstitucionalna kulturna scena Sarajeva i Banjaluke, sa jednim akcentom na ono što je alternativni umjetnički izraz.