Od 1962. godine, 27. marta se u cijelom svijetu obilježava Međunarodni dan pozorišta.
Iz Dječijeg pozorišta Republike Srpske poručili su povodom obilježavanja Međunarodnog dana pozorišta da je djelovanje na internetu, emitovanje predstava, te komuniciranje sa publikom na društvenim mrežama istinsko uzdizanje duha nad surovom stvarnošću uzrokovanom pandemijom virusa korona.
"Iako se ne vidimo - zajedno smo i neka nam umjetnost pomogne da zdravi i ponosni jedni na druge dočekamo dan kada ćemo aplauzom posvjedočiti da smo pobijedili", poruka je Dječijeg pozorišta Republike Srpske.
Na taj dan, na scenama svih pozorišta čita se poruka, koju svake godine, ispisuju svjetski autoriteti teatra – glumci, reditelji, dramaturzi, pisci...
"Pripremili smo se da se, čitanjem ove poruke na našoj sceni, pridružimo velikoj svjetskoj porodici pozorišta, ali kako je taj veliki svijet, zajedno sa svima nama, u istoj nevolji, želimo da se objavljivanjem ove poruke, pripremljene prije pandemije virusom korona, u rečenicama dramskog pisca Šahida Nadima iz Pakistana simbolično prepozna snaga koju i u ovakvim okolnostima dokazuju naša pozorišta", navode iz pozorišta.
Poruka iz Dječijeg pozorišta Republike Srpske, na Međunarodni dan pozorišta 2020. godine, je: Zajedno smo iako se ne vidimo. Neka nam umjetnost pomogne da zdravi i ponosni jedni na druge dočekamo dan kada ćemo aplauzom posvjedočiti da smo pobijedili!
A iz pozorišta su takođe dostavili prevod poruke Šahida Nadima u cijelosti:
Pozorište kao svetilište
Na kraju izvođenja predstave pozorišta Ajoka o sufističkom pjesniku BaleŠahu jedan je starac u pratnji mladića prišao glumcu koji igra ulogu velikog Sufija, "Moj unuk je bolestan, molim vas da mu date blagoslov". Glumac se iznenadio i odgovorio: "Ja nisam BaleŠah, ja sam samo glumac koji igra tu ulogu". Starac mu je rekao,"Sine, ti nisi glumac, ti si reinkarnacija BaleŠaha, njegovog Avatara". Odjednom se nad nama stvorio potpuno novi koncept pozorišta, gdje su glumci postajali reinkarnacije likova koje tumače na sceni.
Istraživanje priča poput one o BaleŠahu, a takvih je mnogo u svim kulturama, može postati most između nas, pozorišnih stvaralaca i neupućene, ali entuzijastične publike. Dok glumimo na pozornici ponekad nas zaokupi naša filozofija pozorišta, naša uloga preteče društvenih promjena, pa pritom izostavljamo veliki dio publike. U toj sponi sa izazovima sadašnjosti, sami sebe lišavamo mogućnosti dubokog, dirljivog i duhovnog iskustva koje pozorište može da pruži.
U današnjem svijetu u kom su netrpeljivost, mržnja i nasilje ponovo u porastu, a naša planeta tone sve dublje i dublje u klimatsku katastrofu, mi moramo da obnovimo našu duhovnu snagu. Moramo se boriti protiv apatije, letargije, pesimizma, pohlepe i nepoštovanja svijeta u kojem živimo, planeti na kojoj živimo. Pozorište ima svoju ulogu, plemenitu ulogu, da ispuni čovječanstvo energijom i pokrene ga da se izdigne iz vlastitog pada u ambis. Ono može da uzdigne pozornicu, prostor za izvođenje u nešto sveto.
U južnoj Aziji umjetnici sa poštovanjem dodiruju daske pozornice prije nego što zakorače na nju; to je drevna tradicija iz doba gdje su duhovnost i kultura bile isprepletene. Vrijeme je da se povrati taj simbiotski odnos između umjetnika i publike, prošlosti i budućnosti. Rad u pozorištu može biti sveti čin i glumci zaista mogu postati avatari uloga koje igraju. Pozorište ima potencijal da postane svetilište, a svetilište prostor izvođenja.
Šahid Nadim, dramski pisac, Pakistan
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
