BANJALUKA - Premijera tragikomične predstave "Razred", koja je u režiji Snežane Trišić i po tekstu Matjaža Zupančiča održana u subotu naveče na Maloj sceni "Petar Kočić" Narodnog pozorišta RS u Banjaluci, ispraćena je pozivima na bis i ovacijama banjalučke publike.
"Ako je ijedan tekst koji smo ove sezone igrali na sceni Narodnog pozorišta RS aktuelan, onda je to ovaj. Sama tema je veoma bitna jer za sve te reklame, firme, lažne osmijehe oko nas niko ne govori da je to laž, već se licemjerje, nešto što je u srži, lažno afirmiše kao istina", rekao je Boris Šavija, jedan od glumaca u "Razredu".
On smatra da je Zupančičev komad značajan jer prikazuje kako ljudi zaboravljaju na prave vrijednosti i čine sve da bi došli do novca.
"Ovo je značajna predstava, jer na neki način pokazuje ljudima stvari koje vode čovjeka da bude odljuđen, nehumanizovan. Zaboravljaju se prave ljudske vrijednosti i sve postaje priča o novcu, dok čovjek u toj svojoj potrazi za parama gubi svoj identitet. Prestaje da bude ono osnovno, da bude svoj, pretvara se u muško, žensko samo da bi dobio nekakvu egzistenciju", istakao je Šavija.
Željko Erkić, koji u predstavi igra homoseksualca, navodi kako je uloga zahtjevna, jer s obzirom na to da je njegov lik zaposlen u jednoj korporaciji na zavidnom položaju, mora tu svoju seksualnu opredjeljenost da prikriva.
"Svi likovi imaju neke frustracije, a kada se svi sakupe na jednom mjestu, odnosno u korporaciji, moraju to da prikrivaju da bi opstali i da bi zarađivali za život. Kasnije, kada se desi scena da je iznad nas uprava koja to sluša, dešava se da svi priznajemo to šta smo i na taj se način branimo jer želimo da takvi kakvi smo i dalje radimo u tom sistemu", objašnjava Erkić.
Prema njegovi riječima, aktuelnost teksta ogleda se u savremenom uniformisanju ljudi na svim aspektima modernih firmi.
"Scenografija podsjeća na neku banku, na šaltere gdje ljudi dolaze kada žele da se zaposle. Danas možemo na televiziji da vidimo da svaki čovjek ima svog stilistu, svog eksperta za komunikacije koji će da ga uči ponašanju po nekim pravilima koje nameće novi sistem, odnosno globalizam. Mi smo uzeli tekst i malo ga izmjestili iz stvarnosti, te dali do znanja da inteligentan čovjek shvati da mu takve stvari nisu potrebne", smatra Erkić.
Režiserka Snežana Trišić smatra da komad govori o raznim krizama kroz koje prolazi društvo, ali pruža šansu za njihovo prevazilaženje i otvara mogućnosti za zdravo odrastanje.
"Izmislili smo lažne identitete da bismo se integrisali. Usvojili smo pravila, modele i uputstva, ali niko nije usvojio nas. Odbačeni smo i nepoželjni. Imamo krizu identiteta koja se kao epidemija širi među nama. Poverovali smo u zakon tržišne ekonomije, a dogodila se ekonomska kriza. Izobilje je kriza kod nas: ratna, posleratna, ekonomska, emotivna i kriza identiteta. Ovo je jezivo smešna priča o devijantnoj krizi identiteta našeg društva koja, nadajmo se, donosi preokrat u razvoju i šansu za uspešno odastanje", navela je Trišićeva.
Uloge u ovom komadu, pored Erkića i Šavije, tumače i: Branko Janković, Miljka Brđanin-Babić, Sandra Ljubojević, Slađana Zrnić i Milan Trninić.
Za scenografiju je zaslužna Ljubica Milanović, kostimograf je Maja Mirković, muziku je uradio Dejan Ilić, a lektor je bio Milorad Telebak.
O komadu
Crnom komedijom "Razred" Matjaž Zupančič poseže u teme koje sve nas možda i najbolnije pogađaju. U ovom komadu se umjesto cjelokupnog odjeljenja neke korporacije kome prijeti ukidanje, pred stručnjacima za prekvalifikacije pojavljuje jedini kandidat; pomalo nesiguran, ali čvrsto riješen da uspije. Ne razumije baš sasvim dobro šta se od njega očekuje, ali je spreman na sve, da "proda dušu đavolu". Nijedna žrtva nije prevelika za ulazak u "srećnu novu klasu" zaposlenih ljudi s obezbijeđenom egzistencijom.
Autorov stav
"'Razred' je smiješna drama o ozbiljnim riječima. U stvari sam želio da povežem pozorište apsurda sa političkim pozorištem. Prije svega sam želio da stvorim metaforu savremenog društva. 'Razred' je po svom stilu blago stilizovana, na trenutke komična drama. To mora da bude tako da bi slika bila oštrija", smatra Zupančič.
On ističe da je dublji sadržaj drame surov. On, kaže autor, govori o svijetu koji je ostao pred vratima učionice, o nezaposlenosti.
"Nezaposlenost je berlinski zid između onih koji su 'unutra' i onih koji su ostali 'napolju'. Trebalo bi da bude jasno da riječi u pozorišnom komadu nisu zaključak, nego početak. One su put do onoga što se skriva iza njih", tvrdi Zupančič.