BANJALUKA - Djeca su kreativnija od odraslih osoba, njihove ideje ne mogu da se ograniče formatom, njihov svijet je prebogat i tajanstven, misteriozan i topao, pristup radu je iskren i bojažljiv ali momenat prepoznavanja nesigurnosti u izrazu je prostor za dobrog metodičara, predavača, rekao je Renato Rakić, akademski slikar.
Prema njegovim riječima umjetnost, a prije svega likovna, kroz obrazovanje ima veliki uticaj na psihološki razvoj najmlađih u pogledu svakodnevice, osjećaja za boju, prostor i kreaciju.
"Boja kao subjektivan faktor utiče na raspoloženje, dok sam stvaralački čin razvija osjećaj za prostor, nove poglede na svijet i učešće u kreaciji sopstvenog. Razvija se moć opažanja, adekvatan kadar je veoma bitan u tom koraku", objašnjava Rakić.
Slavica Gluvić, viši asistent na Akademiji umjetnosti Univerziteta u Banjaluci, smatra da dobra muzika utiče na lakše savladavanje čitanja i pisanja i da postaje biološka funkcija ljudske vrste.
"Muzika ne utiče samo na razvoj muzičkih sposobnosti i muzičke inteligencije, već i na lakše savlađivanje čitanja i pisanja, maternjeg i stranih jezika, prirodnih nauka. Postoji jasna i trajna korelacija između ranog muzičkog obrazovanja i koeficijenta inteligencije. Muzika se sve manje smatra proizvodom kulture i socijalnih interakcija, a sve više vitalnom, biološkom funkcijom ljudske jedinke i vrste", rekla Gluvićeva.
Djeca koja slušaju kvalitetnu i dobru muziku sklonija su da kada odrastu donose racionalnije odluke i bolje podnose životne probleme.
"Budući da postoji veza između organizacije ljudskog mozga i njegove sposobnosti da se, bilo laički bilo profesionalno i na različite načine bavi muzikom, postoji, očito, i muzika koja je najblagotvornija za mozak, pa samim tim i na razvoj deteta", navela je Gluvićeva.
Prema njenim riječima, ukoliko se djeca od najranijih dana upute na kvalitetnu muziku, biće kada odrastu sklonija višim vrijednostima života, sposobnija da donose racionalne odluke, odgovornija, imaće veće intelektualne i moralne kvalitete nego što bi ih imala u drugačijim okolnostima.
"Na gotovo svim nivoima uticaja situacija je alarmantna. Potrebni su, u svakom od ovih segmenata, ljudi koji bi bili spremni da se po ovom pitanju založe za prosvećivanje i dobrobit naše dece i našeg društva. Treba početi od same dece i njihovih roditelja paralelno", dodala je Gluvićeva.
Jedna od svakako najljepših umjetnosti je i ples koji prati čovjeka od pamtivijeka. Kako njihanje u ritmu muzike utiče na najmlađe objašnjava Sanjin Buzadžija, plesni učitelj.
"Dijete kroz muziku i sam pokret koji mu interpretiramo kroz program rada dolazi do samog izražaja i jedne slike do koje do tada nije došlo. Psihološki značaj plesa je veoma pozitivan za djecu, posebno što se tiče njegovog daljeg stvaranja i socijalizacije, prije svega jer usmjerava najmlađe ka njihovom budućem obrazovanju, odnosno osnovnoj školi", pojasnio je Buzadžija.
On takođe navodi da kada je riječ o podjeli dječaka i djevojčica, da djevojčice mnogo brže prihvataju melodiju i pokret nego dječaci, ali da se uz adekvatan rad i oni uklope.
"Dijete kroz muziku i ples upoznaje samo sebe, sazrijeva i mentalno, ali i fizički, te otvara sebi nove vidike kojih do tada nije bilo svjesno. Kroz niz kreativnih radionica djeca uče da broje, uče slova, a kroz igru i ples najmlađi se pripremaju za školu, proširuju svoje vidike i dolaze do krajnjeg cilja, odnosno socijalizacije u kompletnoj grupi u kojoj treba da se nađe i da živi", zaključuje Buzadžija.
Učešće roditelja
Prema riječima Renata Rakića, akademskog slikara, broj časova u redovnoj nastavi je premalen za razvoj talenta, a dodatni časovi nisu dovoljni.
"Neophodno je da roditelji učestvuju u razvoju likovnog identiteta svog djeteta i na taj način ubrzaju kako navike, tako i potrebu za stvaralačkom igrom. Likovne radionice, emisije posvećene likovnim temama, posjete muzejima i galerijama bitni su faktori za psihološki razvoj djeteta", navodi Rakić.