BANJALUKA - Mladi banjalučki umjetnik Mladen Miljanović za 11 dana probudiće se ujutro, obući i proći kroz kapiju Studentskog kampusa u Banjaluci, čime će okončati svoj devetomjesečni projekat "Služimo umjetnosti", koji je podrazumijevao stvaranje umjetničkih djela u izolaciji.
Miljanović je poznat po radovima u kojima se bavi problemom vojske kao mašinerije koja je proizvod političkog aparata, a ta problematika bila je tema i ovog multidisciplinarnog projekta u kojem je autor proveo devet mjeseci u izolaciji, unutar kapija Studentskog kampusa, bivše kasarne `Vrbas` u Banjaluci.
`Neće biti nekog spektakularnog kraja, samo ću otići kući. Izložba će se najvjerovatnije održati početkom septembra na tri lokacije u kampusu i predstavljaće sve što sam uradio za devet mjeseci. Dotad ću raditi na postprodukciji radova, koju nisam mogao uraditi u kampusu`, objasnio je Miljanović, koji će `izlagati u odsustvu` u četvrtak u Muzeju savremene umjetnosti RS, jer je jedan od finalista za nagradu `Zvono` za najuspješnijeg mladog vizuelnog umjetnika BiH.
Mladen je i prošle godine bio u finalu za ovu nagradu i kaže da je ovo priznanje veoma korisno za mlade umjetnike, nudi mnogo nade za budući rad, propagira nove ideje...
Miljanoviću ne nedostaju prijatelji, oni ga posjećuju u ateljeu u kojem provodi sve vrijeme, ali, ipak, nekada nastupe krize... Zimus mu je bilo veoma teško kada je za Božić i slavu bio sam, i to ne samo odvojen od porodice, nego i sam u cijelom kampusu, jer je bio zimski raspust. Kako se kraj performansa bliži kraju, Mladen je više nego uzbuđen i zadovoljan onim što je napravio u svom stvaralaštvu u zadnjih osam i po mjeseci. Međutim, svi ti psihološki pritisci imali su svoju posljedicu, Miljanovića je dva dana boljela glava, što je bilo alarmantno za one koji ga okružuju.
`Zaboljela me glava i oni su mi pozvali neurologa da me malo ispita. Imao sam stresne situacije oko završne izložbe na Akademiji, pa je to poboljšalo glavobolju. Doktor me pitao zašto sam se izolovao, a ja sam mu u šali odgovarao da je to zbog toga što me svijet mrzi... Da nisam sposoban psihički i duhovno da izdržim ovaj performans, vjerovatno ga ne bih ni započeo, ili što bi se reklo, ne bih se pokrivao, ako nemam dovoljno jorgana`, objašnjava Mladen.
Mladi umjetnik je uradio veliki broj radova otkada se izolovao, svaki dan je stvarao jedan rad iz ciklusa `Sitno`, a posljednja četiri mjeseca se više bazirao na video-radove i digitalnu fotografiju.
Miljanović polako uobličava kako će izgledati izložba i predstavljanje projekta `Služimo umjetnosti` i sve oko sebe nastavlja mjeriti kvalitetno utrošenim vremenom, vremenom služenja umjetnosti.
Aleja šljemova
U dvorištu ispred Akademije umjetnosti uočljiv je dugačak red saksija sa cvijećem koje se rascvjetalo iz vojničkih šljemova. Riječ je o Miljanovićevom prvom radu sa treće godine, koji je označio preokret u njegovom stvaralaštvu.
`Trideset šljemova sam izabrao, zato što sam imao 30 vojnika koje sam obučavao u vojsci. Tada sam napravio inverziju i umjesto učenja tih 30 vojnika strategiji ratovanja i ubijanja, okrenuo sam šljemove naopako i stavio u njih život, što pokazuje presjek ovog prostora, kakva je njegova funkcija bila, a kakva je sada. Neko mi je ukrao dva šljema, 'vojnici se razdužuju'`, kaže Mladen.
Kasarna
Miljanovićev projekat `služenja umjetnosti` predstavlja paralelu autorovom prijašnjem životnom putu, kada je služio Školu rezervnih oficira devet mjeseci u jednom vojnom kompleksu.
`Nakon vojske sam upisao banjalučku Akademiju umjetnosti, koja se igrom slučaja preselila u kasarnu 'Vrbas' i ponovo se nađem u istom prostoru, ali u potpuno drugačijoj funkciji`, objasnio je Mladen.