Crna
Kada su muzika i film udružili snage nastajala su remek-dijela kao što je `Bird` Klinta Istvuda o Čarliju Parkeru, `Rej` o Reju Čarlsu i mnogi drugi. U takvim filmovima pored pjevanja i glume možemo da očekujemo i šaroliku scenografiju i kostimografiju.
Bil Kondon je odlučio da brodvejski mjuzikl `Dreamgirls` prenese na veliko platno pod istoimenim nazivom. Bavi se grupom `Supremes`, koju je predvodila Dajana Ros, a koju u filmu igra Bijons Novls i zove se Dina Džons. S još dvije pratilje hara američkim klubovima i osvaja prva mjesta na top-listama, probijajući crnačku muziku u svijet šou-biznisa kroz tadašnje barijere. A ništa od toga ne bi bilo da nije menadžera Kurtisa Tejlora aka Berija Gordija (Džejmi Foks), koji im je to sve omogućio. Taj put do vrha je put trnja i trzavica između članova benda koji za neke neće slavno završiti.
Petnaestak godina karijere nije lako staviti u dva sata, koliko traje film, a pogotovo ako se ima u vidu da više od polovine tog vremena otpada na pjesme. Zbog silnih pjesama kreativnost likova je jednostavna, bez imalo slojevitosti. Jedino vrijedi istaći Dženifer Hadson, dobitnicu `Oskara` za najbolju sporednu žensku ulogu, koja s obzirom na nedostatak glumačkog iskustva glumi jako dobro, dok joj glasovne mogućnosti vrijede svake pohvale. S druge strane, Bijons će još mnogo biti potrebno da se približi, a kamoli dobije zlatnu statuu jer njeno izdanje je blijedo, a još više potonulo zahvaljujući pomenutoj Dženifer. Ona bi trebalo da se posveti isključivo pjevanju! Neizostavni detalj filma je bio i Edi Marfi, koji je odigrao prvu ozbiljniju ulogu koja mu je donjela i nominaciju za `Oskara`.
U filmu je disko potpuno preplavio soul, a ekstravagancija i dekor muzički kvalitet. Sav kvalitet tadašnje muzike u sjajnom izvođenju glumica je ponekad ostao u drugom planu jer je režiser naglašavao njihove kostime i scenski nastup. Osim muzičkog dijela film, koji je središte filma, priča prati i društvena dešavanja u Americi, koja su očekivano ipak u drugom planu, ali nezanemarljiva jer pokazuju tadašnju poziciju crne populacije i njenu mogućnost da uspije. Bijeli glumci su u podređenim rolama i nalaze se u filmu u sporednim ulogama. Nekoliko paralelnih priča, u koliko se razvija film, donose zagušenje i rascjep između glatkog toka filma, a nijedna ne ide do kraja, tako da s vremenom postaje zamorno pratiti takva dešavanja.
S obzirom na neke mjuzikle kao što je `Čikago` ili `Mulen ruž` ovaj film je trebalo mnogo više da bude nešto što je vrijedno tog kvaliteta. U svakom slučaju vrijedi pogledati film i uživati u prelijepoj muzici `Dreamettsa` ili `Supremesa`, kako god ih nazvali.