Brak između britanskog princa Čarlsa i lejdi Dajane je izazvao veliku medijsku pažnju, a još više njihov rastanak i njena afera sa Dodi al Fajedom. Do tada relativno nepoznata princeza Dajana postala je meta paparaca i sve do tragične smrti u Parizu miljenica britanskog naroda. Njena smrt je uzdrmala čitavu naciju, ali i pokrenula priče oko navodnog ubistva i polemike između dvorca sa kraljicom i parlamenta na čelu sa novoizabranim premijerom Tonijem Blerom oko njene sahrane.
Upravo o tome se bavi film `Kraljica` Stivena Frirsa u čijem centru pažnje je kraljica Elizabeta Druga koju je maestralno odigrala Helen Miren. Za tu ulogu je osvojila `Oskara`, `Zlatni globus` i još mnoštvo nagrada.
Ovaj film, kao dokumentarna drama, je utemeljen na stvarnim dešavanjima uz poneku fikciju, u kojem je narod mogao da ugasi monarhiju i stvori republiku. Režiser, specijalista za ovakve istorijske priče (`Opasne veze`, `Poklon gospođe Henderson`) je do detalja prikazao ljudske odnose koji su specifični za tu klasu ljudi.
Dešavanja unutar dvorskih odaja između kraljice, princa Čarlsa, djece i posluge, kao i u Dauning stritu u rezidenciji Tonija Blera sa njegovom ženom Šeri i pomoćnicima su toliko životni, uvrnuti i za normalan svijet u najmanju ruku čudni da ih pratimo sa zanimanjem.
Osobine glavnih likova su pokazane preko sitnih pojedinosti. Fikcijski dijelovi su upotpunjeni s dosta dokumentarnog materijala, koji je spretnom režiserskom rukom izvrsno ukomponovan u film, tako da se ne vide veliki rezovi i prelazi jednog dijela u drugi. Bez efekata i montažnih `igrica` priča je ispričana jednostavno u slijedu događanja kako su se i desili, u kojem su likovi imali glavnu riječ.
Svi glumci su se precizno i pozorišni tačno uklopili u likove. Kada gledamo Helen Miren kao da gledamo pravu Elizabetu Drugu, jer s hodom, gestama i s malim brojem izgovorenih rečenica djeluje uvjerljivo na ekranu da joj se nijedna zamjerka ne može naći. Majkl Šin je na satiričan način pokazao prve dane Tonija Blera, još aktuelnog premijera, koji igra na kartu da se ne zamjeri ni kraljici ni narodu.
Stiven Frirs je kroz linearnu priču koja ima početak i kraj, koji ne ostavlja gledaoce sa pitanjem, pokazao jedan period u istoriji Velike Britanije, bez posebnog vlastitog vidljivog političkog gledišta. Uz arhivske snimke princeze Dajane i Helen Miren apsolutno je pogodio i napravio film koji nije ni remek-dijelo, a nije ni film koji će se brzo zaboraviti.