Kristijan Munđiju (Cristian Mungiu), rumunski reditelj i dobitnik "Zlatne palme" na ovogodišnjem Filmskom festivalu u Kanu, u nedjelju je bh. publici u okviru SFFa predstavio svoj pobjednički film "4 mjeseca, 3 sedmice i 2 dana".
Munđiju u svom filmu kroz priču o ilegalnom abortusu zapravo opisuje Rumuniju u doba komunizma - zatvorenu i klaustrofobičnu zemlju čiji je narod okrenut golom preživljavanju. Film `4 mjeseca, 3 sedmice i 2 dana` snimljen je budžetom manjim od 600.000 evra, a to je treći igrani film tridesetdevetogodišnjeg reditelja, koji je privukao pažnju u Kanu još 2002. godine filmom `Occident` o trnovitom putu Rumunije ka Zapadu, poslije izlaska iz bivšeg istočnog bloka.
Kao gost SFF-a Munđiju kaže da je već odavno upoznao i iskusio atmosferu Sarajeva i njegovog festivala.
`Mislim da sam na vašem festivalu već četvrti put. Bio sam ovdje s mojim kratkim filmom, pa onda s igranim filmom na CineLink marketu, a zatim i sa filmom 'Izgubljeno-nađeno'`, kaže Munđiju.
NN: Zbog čega ste odmah nakon Festivala u Kanu i `Zlatne palme` odlučili da Vaš film prikažete publici u Sarajevu?
MUNĐIJU: Iz razloga jer dobro poznajem atmosferu u Sarajevu i SFF-u. Ne znam ko je od nas kome veći prijatelj: ja festivalu ili obrnuto.
NN: U Vašem filmu fokus je na priči o abortusu u vremenu kada je u Rumuniji bio zabranjen pobačaj. Koliko priča o abortusu za Vas ima lični značaj?
MUNĐIJU: Iskreno rečeno, ta mi je priča veoma bitna. Mnogo me ljudi pita kako sam uspio napraviti film iz ženske perspektive, ali ja ne mislim da je ovdje riječ o ženskoj perspektivi. Problem abortusa je nešto što se tiče svih nas. Taj problem me zaokupirao, jer mi je trebalo mnogo vremena, više godina, da razumijem da je način na koji smo razmišljali u komunističkom periodu motiviran upravo samim tim vremenom, te da danas takvo razmišljanje stvarno ne funkcioniše. I sam sam, radeći na ovom filmu, shvatio da sam sazrio, pogotovo u pogledu načina na koji razmišljam o abortusu. Kad smo bili mlađi, bilo je popularno misliti da, ako uradiš abortus ili ako pomogneš nekome da ga uradi, da se ti zapravo suprotstavljaš režimu.
NN: Vaš film `4 mjeseca, 3 sedmice i dva dana` mnogi su okarakterisali kao mučnu i tešku priču. Čak su na nekim projekcijama muškarci padali u nesvijest?
MUNĐIJU: Nikad nisam očekivao da će ljudi padati u nesvijest na mojim projekcijama. Međutim, istina je, film je ljudima mučan i dešavalo se da padaju u nesvijest, pa i muškarci. Nisma očekivao tako snažne reakcije.
NN: Kako ste reagovali na izvanredne kritike koje ste dobili na Festivalu u Kanu? Da li ste očekivali `Zlatnu palmu`?
MUNĐIJU: Nisam očekivao da ću u Kanu dobiti `Zlatnu palmu`. Ono čemu sam se nadao jeste da uđem u takmičarski program. A kad sam uspio, počeo sam se, kao i svi, nadati nekoj od nagrada.