Čovjek prvo treba sam sebe da ispunjava. Raduje me što sam prvo majka, iako su moja djeca odrasli ljudi, pa tek onda profesorica i književnica, kaže Kristina Mrđa, jedna od predstavnica banjalučke književne scene, koja je poslije šestogodišnje pauze odlučila da se vrati književnosti.
U iščekivanju objavljivanja romana Mrđa radi kao profesorica srpskog jezika i književnosti u Tehničkoj školi u Banjaluci i uživa u književnosti.
Rođena 1969. godine u Sisku, Mrđa je književnost diplomirala na Filozofskom fakultetu u Banjaluci. Član je Udruženja pisaca BiH. Iako piše gotovo od djetinjstva, do sada je objavila samo dvije knjige pjesama "Poput sna" i "Decembar na palubi".
Njena poezija je objavljivana u mnogim časopisima i književnim listovima i prevedena na nekoliko svjetskih jezika, a glavna inspiracija joj je uvijek i zauvijek - ljubav.
"Od samog početka književnog stvaralaštva inspiriše me onaj osnovni energetski pokretač bića i čovjeka, a to je ljubav. U mojim djelima ona nema mračnih strana, jer je ljubav sama po sebi vedra i optimistična.
Ne samo u ljubavnoj poeziji nego i u poeziji koja obuhvata metafiziku religije, socijalne aspekte i slično, ljubav nema mračnih strana", pojašnjava Mrđa, dodajući da je danas mlade generacije ne doživljavaju na toliko romantičan način kako je to bilo ranije.
"Danas se ljubav ispoljava u nekim drugim oblicima i na druge načine, ali je važno da ona postoji i postojaće dok postoji svijet. Kad ne bude ljubavi, valjda će tada da bude i potop", smatra Mrđa.
Objavljivanje knjige, prema njenim riječima, nije osnovni cilj onoga ko piše, čime i objašnjava zašto je njen bogat pjesnički opus do sada urodio samo dvjema poetskim zbirkama.
"Onaj ko piše, piše iz neke ljudske potrebe, ne da bi to materijalizovao nego zato što je to dio njegovog bića koji se jednoga dana iz dubine duše prenosi na papir. Nisam se bavila mišlju da ću objavljivati poeziju do te 2000. godine, kada sam spletom okolnosti i podrškom i nagovorom ljudi bitnih u mom životu odlučila da objavim prvu knjigu, to je bio jedan novi susret sa samim sobom", ističe Mrđa.
Njenu poeziju mnogi karakterišu kao izrazito liričnu, tananu i žensku. O samoj prisilnoj podjeli na mušku i žensku poeziju, koja se u banjalučkim umjetničkim krugovima provlači, Mrđa kaže da književnost ne trpi klasifikacije.
"Postoje razne klasifikacije poezije, a ona koju ne prihvatam je podjela na mušku i žensku poeziju. To je poezija ili nije poezija", tvrdi Mrđa.