Pozorište je i zabava i posao, uliva sigurnost, imam korist od njega, služi kao izduvni ventil. To je mjesto u koje se može pobjeći od stvarnosti i živjeti, bar nakratko, u svijetu mašte, rekao je Ognjen Kopuz, glumac Narodnog pozorišta RS, u intervjuu za "Nezavisne novine".
Kopuz je iako mlad već igrao u mnoštvu predstava matičnog pozorišta, imao je nekoliko filmskih uloga, a nedavno je u Beogradu igrao u predstavi "Tigar", koja je njegov najnoviji pozorišni projekat.
NN: Na kojoj predstavi trenutno radite? O kakvoj roli je riječ?
KOPUZ: Nedavno sam završio predstavu "Tigar" u Beogradu, pa sam sad zauzet kao njen producent. U Mrkonjić Gradu je igrala dva puta, tako da su i moji sugrađani mogli da je vide. U Beogradu je takođe igrala dva puta, a predstavili smo je i Dobojlijama. Svuda smo imali jako dobre reakcije publike i nadam se da će tako biti i dalje. Trenutno pripremam njenu premijeru i u Banjaluci. Ovaj sam komad radio kao diplomsku predstavu, a imao sam veliku želju da je obnovim pošto je prekinuta neplanirano i silom prilika nisam mogao da je igram neko vrijeme. U pitanju je duo drama u kojoj igram lik Bena, kroz kojeg se simbolično pokazuju frustracije i tuga modernog društva. To je teška i zahtjevna uloga kroz koju se priča priča o otuđenosti, usamljenosti i zatvorenosti ljudi koji u veoma čudnim i neobičnim okolnostima shvataju da imaju iste potrebe, da vape za razumijevanjem i ljubavlju i da, uprkos svim razlikama, mogu pronaći zajednički jezik. Ali, ništa se ovo ne bi moglo postići da nema "slučajne prolaznice" Glorije, koju igra Dejana Miladinović, glumica iz Beograda. Našoj publici je poznata iz filmova "Pljačka Trećeg rajha", "Guča", "Promeni me", "Buđenje iz mrtvih", kao i serij: "Ranjeni orao", "Stižu dolari", "Seljaci", "Ponos Ratkajevih"...
NN: Koju biste od uloga koje ste igrali posebno izdvojili?
KOPUZ: Svaka uloga je draga i dio mene. Kad već moram, izdvojiću ulogu Bena u predstavi "Tigar" pošto je to posljednja na kojoj sam radio. A i zbog toga što je to prva uloga u kojoj sam na sceni aktivan od početka do kraja predstave.
NN: Imate li svoje glumačke uzore, umjetnike od kojih možete nešto da naučite?
KOPUZ: Idole nemam. Uzori su mi svi naši glumci koji su u tom poslu više od 30-40 godina, a opet prave uloge za koje se čuje i zna i o kojima se priča. Među tim velikanima su Đuza Stojiljković, Svetlana Bojković i Pera Kralj. Izdvojio bih i Tihomira Stanića, koji nema staž kao oni, ali je veliki glumac. I čovjek.
NN: Šta za Vas znači pozorište i da li sebe možete vidjeti u nekom drugom poslu?
KOPUZ: Pozorište je i zabava i posao, uliva sigurnost, imam korist od njega, služi kao izduvni ventil. To je mjesto u koje se može pobjeći od stvarnosti i živjeti, bar nakratko, u svijetu mašte. A opet, sa druge strane, ono je i vrlo realno, komplikovano i teško za razumjeti, neizvjesno, mogu reći i surovo. Pozorište je kao život, ali onaj intenzivan, u kom se stalno nešto dešava. Nisam od onih koji kažu da se ne bi mogli baviti ničim sem glume i da ne mogu da žive bez toga, živjeti se mora. Naravno da bih, kad bih morao, radio i neke stvari koje nemaju veze s glumom. Ali, bilo bi teško bez pozorišta.
NN: Šta kažete za našu pozorišnu scenu?
KOPUZ: Vrlo je dobra! A s banjalučke Akademije umjetnosti dolazi sve više mladih, dobrih glumaca i šteta bi bila da ne rade. Ne bi bilo na odmet da se osnuje još koje profesionalno pozorište. Više glumaca - više predstava i konkurencije, odnosno kvaliteta.
NN: U Vašem rodnom gradu obnovljena je pozorišna sala u kojoj je za kratko vrijeme izvedeno mnogo predstava. Kakvi su Vaši utisci o tome? Šta to znači za sam grad, a šta za Vas?
KOPUZ: Odlična stvar! A to što je za kratko vrijeme izvedeno mnogo predstava je dokaz da nismo izgubili pozorišnu publiku koju smo imali ranije, iako je prošlo 16 teških ratnih i poslijeratnih godina, za vrijeme kojih su građani Mrkonjića rijetko imali priliku da prisustvuju bilo kakvim pozorišnim dešavanjima. Mrkonjić Grad je pokazao da nije uzaludan trud naših pradjedova koji su još prije više od jednog vijeka započeli pozorišni život osnovavši pozorišnu trupu, a potom i amatersko pozorište. To gradu daje jednu drugačiju, mnogo ljepšu dimenziju i širinu. Odmah po obnavljanju pozorišne sale je osnovano i Amatersko pozorište "Alter ego", koje je brzo napravilo i prvu premijeru, a onda otišlo i na Festival amaterskih pozorišta u Vlasenicu, gdje je od osam mogućih osvojilo šest nagrada! Čujem da se osniva još jedno amatersko pozorište, to je divno. Sve ovo je dokaz da je obnova pozorišne sale u Mrkonjić Gradu i više nego bila potrebna!
NN: Planovi za 2009. godinu?
KOPUZ: Imam plan da dalje produciram predstavu "Tigar" i organizujem gostovanja po Srbiji i BiH. Ostvario sam i neke kontakte u inostranstvu pa bi vrlo lako predstava mogla da ode u Austriju i Švajcarsku. Na pomolu su neki novi filmovi, a i predstave u mom matičnom Narodnom pozorištu RS.
Lična karta
- Datum rođenja: 3. oktobar 1977.
- Mjesto rođenja: Mrkonjić Grad
- Horoskopski znak: Vaga
- Obrazovanje: diplomirani glumac
Spremanje uloga
"Kad spremam novu ulogu trudim se da što dublje uđem u psihologiju lika i propustim to sve kroz sebe. Koliko se dam, toliko je uloga bogatija i bolja. A obično se ne štedim, zaboravim", kaže Kopuz.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.