BANJALUKA - Na 25. Teatar festu "Petar Kočić" treće takmičarske večeri na Velikoj sceni Narodnog pozorišta Republike Srpske, u koprodukciji Crnogorskog narodnog pozorišta i Centra za kulturu Tivat banjalučka publika gledala je komad "Pokojnik" Branislava Nušića, čiju režiju i adaptaciju potpisuje Egon Savin.
Poznati reditelj ovu komediju smjestio je u Podgoricu 1930. godine i tako crnogorskom ijekavicom Nušićevom humoru, satiri i ironiji dao novu dimenziju i svježinu.
Nakon dvije predstave koje za temelj imaju savremeni dramski tekst, tako smo treće večeri Teatar festa gledali jednu klasičnu građansku dramu čvrste strukture.
Savin je glavnog i jedinog pozitivnog lika ovog komada Pavla Marića iliti Pokojnika (Bojan Dimitrijević) u predstavi postavio kao melodramatičnog lika, s idejom da čini kontrast svim ostalima, komedijašima koji će ismijati njegove vrline i poštenje. Kada dođe do spoznaje da njegovi protivnici nisu tek obični lopovi, nego drumski razbojnici spremni da u svojoj podlosti idu do kraja i tada se u ovoj predstavi Marićev lik ostalim likovima obraća gotovo tihim i dostojanstvenim glasom. Stoga je Savinova ideja prikazivanja nemoći poštenih nad pohlepnim, kako u Nušićevo doba, tako i danas, u potpunosti uspjela. Spoznaja o aktuelnosti Nušićevih tekstova, bez obzira na njihovu komičnost, još jednom je bila bolna.
"Zar jedna perverzna žena, jedan lažni prijatelj, jedan razbojnik na katedri univerziteta, jedan otimač tuđe imovine i jedan krivokletnik - zar su to stubovi na kojima počiva taj vaš društveni poredak? I zar je onaj koji traži da mu se oteta moralna i materijalna imovina vrati, zar je to razoran element? O bedni nitkovi, koji ne zaslužujete čak ni da čestit čovek pljune na vas!", Nušićeve su riječi iz "Pokojnika" ispisane 1937. godine koje danas ostavljaju opor ukus.
Dodamo li tome pomalo sumornu atmosferu pojačanu prikladnom muzikom i scenografijom, tragično u velikoj mjeri zauzima mjesto komičnom u komadu. Uostalom, još jedna od realizovanih ideja Egona Savina jeste da glumci u komadu budu jednom nogom u drami, a drugom u komediji. Publici ostaje samo ili da se smije ili da plače.
Povodom ove komedije, koja mu je jedan od posljednjih napisanih tekstova, Nušić je izjavio da piše za one koji ne potcjenjuju značaj smijeha u životu čovjekovom. Međutim, ono što je u Nušićevo doba bilo tek u naznakama i čemu je on dao podrugljiv, preuveličan ton, danas je naša realnost.
Spasoji Blagojevići (u predstavi Marko Baćović), gospodini Đurići (Slobodan Marunović), razne Ante (Goran Vuković), razni Ljubomiri (Lazar Dragojević) i ostali plagijatori i otimači tuđe imovine koji su prevarama stekli pravo na državnu koncesiju danas su likovi koje gledamo na centralnim dnevnicima preko malih i velikih ekrana. Nama ostalima ostavljena je mogućnost karte u jednom pravcu, da li vozom ili kakvim drugim prevoznim sredstvom, manje je bitno.
U predstavi pored nabrojanih igraju i Nada Vukčević, Aleksandar Radulović, Slavko Kalezić, Stevan Vuković, Dejan Ivanić, Stevan Radusinović, Radmila Božović, Jadranka Mamić, Dragan Račić i Slobodan Vujadinović.
"Nušić je dobar čovjek, samokritičan, koji kaže da se uvijek smijemo prvo sebi, pa onda onom pored nas, pa onom iznad nas. Sve te mane koje prepoznajemo kod tih ljudi - sve to i mi posjedujemo. Zapravo, efekat smiješnog dolazi od toga kada te loše misli i radnje koje čine likovi na sceni prepoznamo i kod scene, ali našim moralnim stavom ga zaustavljamo odmah u začetku i onda se smijemo ljudima koji to sprovedu do kraja. Zato je on volio sve svoje likove, od Jevrema Prokića pa do Agatona, koji je već blizu ovoga, ali neke simpatija ima i prema Živki, koja na kraju viče publici: 'Šta je? Što se smejete? Ja ću se vratiti ponovo'. Mislim da za Spasoja Blagojevića nije imao nikakve simpatije", izjavio je na okruglom stolu nakon predstave glumac Marko Baćović, koji igra Spasoja Blagojevića.
Lik Blagojevića i ostali likovi, učesnici nečasne radnje, nakon što su Pokojnika ispratili na voz, na kraju komada nastavljaju sa svojim redovnim aktivnostima.
U Savinovoj predstavi kada se zapitaju "šta nam sada ostaje", Blagojević govori da im ostaje samo da se poklone publici, što je za nijansu izmijenjeni kraj Nušićeve komedije. Glumci ni prilikom poklona ne izlaze iz svojih likova i cinično se smiju nedjelu svojih antijunaka.
To Nušićevom ionako aktuelnom tekstu u našem vremenu daje dodatni efekat, jer zar nam se i u realnosti tako već decenijama ne smiju preko pomenutih informativnih emisija, a pljuvanje u sopstveni ekran značilo bi da ćemo mi sami to morati čistiti.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
