BANJALUKA - Premijernim izvođenjem predstave "Pokondirena tikva" Jovana Sterije Popovića, u režiji Željka Đukića, u nedjelju uveče Narodno pozorište Republike Srpske (NP RS) svečano je otvorilo 97. pozorišnu sezonu.
Sterijina bezvremenska komedija dobila je novo scensko čitanje, u kojem se kroz komiku karaktera, društvenu ironiju i prepoznatljive mehanizme ljudskog ponašanja otvara prostor za savremeno promišljanje pomodarstva, potrebe za društvenim priznanjem i želje da se vlastiti identitet zamijeni prividom otmenosti.
Iako je riječ o klasiku čiji su zapleti i likovi duboko ukorijenjeni u vremenu nastanka, njegova dramaturška konstrukcija i danas omogućava prepoznavanje obrazaca ponašanja koji nadilaze istorijske i društvene okolnosti.
Iza komičnih situacija, duhovitih replika i karakteroloških pretjerivanja krije se prepoznatljiva slika društva, a iza smijeha ostaje pitanje koje Sterija postavlja jednako snažno i danas: koliko smo spremni da se odreknemo sebe kako bismo se dopali drugima?
Pročitajte još:
-
"Martin udio" najbolja predstava sezone Narodnog pozorišta Republike Srpske
-
Pogledajte repertoar Narodnog pozorišta Republike Srpske za oktobar
"'Pokondirenu tikvu' svi znamo iz škole, kao lektiru i kao poslovicu. U tome je zamka: da se ne odigra ono što svi unaprijed očekuju, kliše o smiješnoj pomodarki. Cilj postavljanja klasika i jeste da se u starom tekstu otkrije nešto novo, da se prepoznaju univerzalni obrasci u kojima se ogleda trenutak u kojem pravimo predstavu", kazao je reditelj Željko Đukić govoreći o svom pristupu Sterijinom djelu.
Upravo je pronalaženje novih značenjskih slojeva u poznatom dramskom predlošku jedan od ključnih zadataka savremenog rediteljskog čitanja klasike.
Takav pristup podrazumijeva prevazilaženje unaprijed uspostavljenih interpretativnih obrazaca, uz traganje za novim odnosima među likovima, drugačijim scenskim akcentima i suptilnijim slojevima komičnog i grotesknog.
Ideju da se iza komedije naravi prepozna složeniji dramski mehanizam na sceni je iznijela iskusna i mlada glumačka ekipa koju čine Nikolina Friganović, Tara Jovanić, Ljubiša Savanović, Isidora Davidović, Aleksandar Stojković, Sandra Pravuljac, Željko Erkić i Vojin Topalović/Vojin Vukelić.
Poseban pečat ovoj postavci daje Nikolina Friganović u ulozi Feme, centralnog lika oko kojeg se gradi cijeli svijet ove duhovite, ali i slojevite priče.
Njena uloga predstavlja pravi glumački izazov, zahtijevajući preciznost, izražajnost, osjećaj za komediju i sposobnost da se iza komičnog ponašanja otkriju ljudske slabosti i unutrašnje protivrječnosti.
Kao nosilac predstave, Friganovićeva donosi lik koji svojom energijom, temperamentom i scenskom prisutnošću daje snažan zamah radnji, potvrđujući koliko je za uspjeh jednog pozorišnog komada važna glumica koja umije da iznese centralnu ulogu, a pritom ostavi prostor da cijeli ansambl zablista.
Posebna snaga ovog lika leži u mogućnosti da se komika gradi kroz ritam govora, promjenu držanja, gest, pogled i odnos prema ostalim likovima.
Fema pokušava da preuzme kontrolu nad prostorom i ljudima oko sebe, a svaki takav pokušaj istovremeno otkriva njenu ambiciju i nesigurnost.
U toj borbi za društveni status krije se i osnovna ironija Sterijinog komada: što više pokušava da se uzdigne iznad svog porijekla, to više pokazuje koliko je njena predstava o vlastitoj veličini krhka.
Friganovićeva je zato u središtu glumačkog zadatka koji zahtijeva mjeru - Fema mora biti dovoljno pretjerana da bude komična, ali i dovoljno ljudska da njen poraz ne ostane samo povod za smijeh.
Vrijednost predstave posebno se ogleda i u glumačkom ansamblu koji djeluje kao skladna cjelina.
U komediji u kojoj ritam, replika, karakter i međusobna reakcija glumaca imaju presudnu ulogu, upravo je ansambl taj koji gradi scensku dinamiku i omogućava da humor dobije puni izraz.
Posebno treba istaći značaj zajedničke igre, jer nijedna velika komedija ne počiva samo na jednom liku - ona zahtijeva preciznost, disciplinu, međusobno povjerenje i osjećaj za mjeru.
U tome se ogleda i vrijednost ansambla Narodnog pozorišta Republike Srpske, koji ovom postavkom nastavlja da njeguje domaću dramsku tradiciju i otvara prostor za nova tumačenja klasika.
Tara Jovanić, u ulozi Evice, donosi u priču važnu protivtežu majčinoj opsjednutosti društvenim položajem.
Evica je dio svijeta koji Fema pokušava da preuredi prema vlastitim ambicijama, a nalazi se između dvije vatre: između majke, koja hoće da je "od azbuke reparira" u damu, i ujaka, koji joj bira mladoženju po mjeri novca i ugleda.
Ljubiša Savanović, kao Mitar, Fermin brat, pripada krugu likova koji svojim odnosom prema glavnoj junakinji otkrivaju koliko je njen pokušaj društvenog preobražaja udaljen od stvarnosti.
Ali, suštinski, on je čovjek kojem je najvažniji novac i koji želi da bude jedini i neprikosnoveni vođa opančarskog klana pokojnog Feminog muža.
Isidora Davidović kao Ančica i Sandra Pravuljac kao Sara, Fema i njeno neposredno okruženje, otvaraju prostor za nijansiranje odnosa u kojima se prepliću poslušnost, interes, laskanje i potreba da se pronađe vlastito mjesto u tuđem svijetu.
U komediji kakva je Sterijina, takvi likovi nisu tek pratnja glavnoj junakinji: oni učestvuju u stvaranju ritma i otkrivaju koliko je granica između iskrenog odnosa i proračunatog prilagođavanja često nejasna.
Aleksandar Stojković, u ulozi Jovana, unosi još jednu perspektivu u odnose unutar Feminog domaćinstva, Željko Erkić kao Svetozar Ružičić i Vojin Topalović, odnosno Vojin Vukelić, kao Vasilije, pripadaju nizu likova preko kojih se razotkrivaju društvene ambicije, pretvaranje i nesklad između onoga što se govori i onoga što se zaista misli.
Režiju kako smo naveli, potpisuje Đukić, dok je dramaturg predstave Adam Ranđelović. Prema dramaturškom konceptu, "Pokondirena tikva" nije zamišljena samo kao komedija o malograđanskim manirima i provincijskom snobizmu, nego kao složeniji dramski tekst u kojem se smjenjuju ponavljanje, paradoks, promjenjivost i tišina.
Takvo čitanje otvara mogućnost da se Sterija približi savremenoj publici bez potrebe da se odrekne vremena u kojem je djelo nastalo.
Femina želja da bude nešto drugo može se prepoznati i u današnjem svijetu, u kojem se identitet nerijetko gradi prema spoljašnjim očekivanjima, a društvena potvrda postaje važnija od unutrašnje sigurnosti.
U tom smislu, komika "Pokondirene tikve" ima i svoju tamniju stranu.
Iza potrebe za otmenošću stoji strah od beznačajnosti, iza naučenih manira potreba da se bude prihvaćen, iza želje za promjenom identiteta nesposobnost da se vlastiti identitet prihvati. Smijeh tako postaje sredstvo prepoznavanja, a ne samo zabave.
Autorski tim čine i kostimografkinja Nataša Vučurović Đukić, kompozitor Petar Bilbija, saradnik za jezičku adaptaciju i scenski govor Dejan Sredojević te koreografkinja scenskog pokreta Ana Tešić, a njihov doprinos važan je za stvaranje scenskog svijeta u kojem govor, pokret, izgled i zvuk mogu postati dio karakterizacije, a ne samo prateći elementi radnje.
Posebna vrijednost ove premijere jeste činjenica da se "Pokondirena tikva" treći put postavlja na scenu Narodnog pozorišta Republike Srpske, čime se uspostavlja veza između bogate pozorišne tradicije ove kuće i novih umjetničkih generacija.
Povratak Steriji nije samo podsjećanje na značaj nacionalne dramske baštine već i prilika da se pokaže koliko veliki književni tekstovi mogu biti živi, provokativni i bliski današnjem čovjeku.
Premijera je označila početak nove pozorišne sezone u znaku klasike, glumačkog umijeća i trajne vrijednosti pozorišta kao prostora u kojem se društvo prepoznaje, preispituje i, kroz smijeh, suočava sa samim sobom.
Na čelu ove scenske priče, Nikolina Friganović i ansambl zaslužuju posebno priznanje za umjetničku odgovornost i predanost koje zahtijeva jedan ovakav komad.
Jer Sterija se ne igra samo da bi se publika nasmijala - on se igra da bi se, nakon smijeha, prepoznala istina.
A upravo je sposobnost da se humor pretvori u ogledalo ljudske prirode ono što "Pokondirenu tikvu" čini klasikom i što svako novo scensko čitanje čini vrijednim pažnje.
