U režiji Vladimira Lazića u subotu naveče premijerno je izvedena predstava "Putujuće pozorište Šopalovići" po antologijskom tekstu Ljubomira Simovića u Narodnom pozorištu RS. Ovo je treća premijera ove sezone.
"Spadam u reditelje kojima stalno nešto nedostaje i kada se dogodi veliki trijumf. Ne mogu biti nezadovoljan igrom glumaca, tehničkim promjenama, publika je sve pratila dobro, nije bilo šuškanja. Opšti utisak je da je ovo prvi ispit, bilo je aplauza i proteklo je u izuzetnoj atmosferi", rekao je Lazić.
Radnja predstave je smještena u Užice u period Drugog svjetskog rata, kada glumci predvođeni Vasilijem Šopalovićem stižu u okupirani grad. Građani ih ne dočekuju raširenih ruku, već povicima: "Baš ste mi našli vreme za pozorište!"
Glavne uloge u predstavi imaju Đorđe Marković, Ljiljana Čekić, Zlatan Vidović, Željko Stjepanović, Nataša Ivančević, Milka Brđanin-Babić, Branko Janković.
"Ovaj tekst je veoma zahtjevan i spada u nešto što se zove srpska dramska klasika. Iz tih razloga ga je teško igrati, jer svi znaju kako se igra Simović, kao i Šekspir, Čehov, i jako obavezuje. U ovoj predstavi ima sedam-osam podjednako glavnih uloga i iz tog razloga je ovaj komad težak za igranje", rekla je Čekićeva.
Među članovima Narodnog pozorišta RS u ulozi Sofije se našla i mlada srbijanska glumica Aleksandra Ćosić.
"Za jako kratko vreme smo napravili predstavu, ekipa je disala kao jedan. Svi smo se slagali i bilo je zadovoljstvo raditi sa Lazićem. Nadam se da će publika isto da voli predstavu", rekla je Ćosićeva, diplomirana glumica iz Beograda u klasi Svetlane Bojković.
Priliku da u toj prestavi zaigra dobilo je i nekoliko studenata Akademije umjetnosti u Banjaluci, među kojima i Rajko Marčeta, Nataša Perić i Jovan Đorić.
"Ovo je prva uloga meni i mojim kolegama sa klase u NP RS. Jako smo zadovoljni što smo dobili šansu, a kolege su prema nama bile drage i izlazile su nam u susret", rekla je Đorićeva, studentkinja četvrte godine.
Ovo jedno od najznačajnijih djela srpske dramaturgije je svoje prvo izvođenje imalo 1985. godine u Beogradu u režiji Dejana Mijača, a zatim je postavljeno na scenama širom nekadašnje Jugoslavije.