NJUJORK - Čarls Simić, američki pjesnik srpskog porijekla i dobitnik Pulicerove nagrade, imenovan je za 15. pjesničkog laureata Kongresne biblioteke SAD.
Simić (69), Beograđanin koji je u 16. godini emigrirao u Sjedinjene Američke Države, preuzeće svoje dužnosti na jesen, otvaranjem godišnjih književnih serija Biblioteke, izjavio je Džejms Bilington, predstavnik Kongresne biblioteke.
Priznanje Kongresne biblioteke ustanovljeno je kako bi se podigla nacionalna svijest i poštovanje čitanja i pisanja poezije. Pozicija pjesničkog laureata datira od 1937. godine kada je nazivana `konsultantom poezije u biblioteci Kongresa`. Ime nagrade je promijenjeno aktom Kongresa 1985. godine, a laureat dobija godišnju nagradu od 35.000 dolara s mandatom koji traje jednu ili dvije godine. U Biblioteci kažu kako pokušavaju minimizirati dužnosti tako da laureati mogu raditi na vlastitim projektima.
Ovogodišnji laureat Simić naslijedio je Donalda Hola i pridružio se listi uglednih pjesnika koji su obavljali tu dužnost poput Luiz Glak, Bilija Kolinsa, Stenlija Kunica, Roberta Pinskija, Roberta Hasa, Rite Dav i Roberta Pena Vorena.
`Obim imaginacije Čarlsa Simića evidentan je u njegovoj zapanjujućoj i neobičnoj maštovitosti. On se koristi jezikom vještinom majstora, a ipak njegove pjesme su lako pristupačne, često meditativne i iznenađujuće. On nam je podario bogati opus visoko organizovane poezije sa sjenama tame i bljeskovima ironičnog humora`, izjavio je Bilington.
`Posebno sam dirnut i počastvovan što sam izabran jer sam bio imigrantski dječak koji nije govorio engleski do 15. godine života`, izjavio je Simić, koji će objaviti novu knjigu poezije `That Little Something` u februaru iduće godine.
Rođen 1938. u beogradskoj građanskoj porodici s kojom je emigrirao u SAD početkom pedesetih godina, Simić je bio dugogodišnji profesor engleske književnosti na Univerzitetu u Nju Hempširu i član Američke akademije umjetnosti i književnosti. Objavio je više od 60 knjiga eseja i pjesničkih zbirki, od kojih je `The World Doesn't End: Prose Poems` (Svijet ne završava: Pjesme u prozi) dobila Pulicerovu nagradu 1990. godine. Laureat je i priznanja Gugenhajmove i Mekarturove zadužbine, prevodilačke nagrade PEN-a, Evropske nagrade za književnost, kao i najprestižnije internacionalne nagrade za poeziju `Grifin`.
Kada je s porodicom početkom pedesetih emigrirao iz tadašnje Jugoslavije, nastavak Simićeve biografije je tipičan američki: rano se odvaja od roditelja, počinje da radi najrazličitije poslove da bi se izdržavao, pored ostalog prodaje kravate, ispravlja čitulje i oglase u novinama, a za to vrijeme se vanredno školuje i kreće po umjetničkim krugovima Njujorka i Čikaga. Danas živi u okolini Staforda, oženjen je Amerikankom s kojom ima troje djece.
Rodni grad Simić je posjetio prošle godine kada se Beograđanima predstavio u okviru 51. sajma knjiga. Za ondašnju sredinu Simić je značajan utoliko više što Beograd i Srbija u hronotopu njegovog djela imaju važan udio, ali i zato što je, kao vrstan prevodilac, prepjevao veliki broj značajnih srpskih pjesnika na engleski jezik, prezentujući najveći broj njih prvi put američkoj javnosti.