Ružica Komar, pjesnikinja iz Bileće, koja je u protekle više od tri decenije objavila 18 knjiga pjesama, dobitnik je prestižne književne nagrade "Kočićevo pero" za ljeto 2009. godine.
Ova skromna pjesnikinja priznanjem je bila malo i zatečena.
"Ovo priznanje, tim prije što je u vezi s velikim imenom Petra Kočića, za mene je obaveza, čast i velika motivacija za moj dalji književni rad. Malo se neugodno osjećam jer je vjerovatno neko drugi trebalo da bude na mom mjestu", kazala je Ružica Komar.
NN: Odakle tolika skromnost?
KOMAR: Ja to ne bih nazvala nekom prevelikom skromnošću. Jednostavno, tako mislim zato što ima veoma mnogo talentovanih pjesnika koji sjede tamo negdje u ćoškovima, neprepoznati dovoljno. To naravno ne znači da ja nisam zaslužila nagradu. Meni se lično jako i dalje dopada i sam naslov ovog mog djela "Igra okeanskog pijeska".
NN: Znači li to da ste nagradu i očekivali?
KOMAR: Pa da vam kažem da nisam, onda to ne bi bilo tačno. Preciznije, možda sam je priželjkivala i evo, želja mi se ispunila, ali njeno ispunjenje znači i veliku obavezu za ubuduće.
NN: Otkud spoj hercegovačkog kamena i okeanskog pijeska?
KOMAR: Na to pitanje je malo teže dati odgovor, jer da biste dobili odgovor na ovakvo pitanje, potrebno je pročitati knjigu, mada, ja zaista volim hercegovački kamen.
NN: Taj kamen je i Vaš česti motiv?
KOMAR: Jeste. To je valjda i prirodno da ja kao Hercegovka volim kamen, od njega ne odustajem, samo ga na različite načine "upotrebljavam", u raznim varijacama. Kamen kod mene simboliše i metaforično izražava različita osjećanja i stanja.
NN: Vi radite i s omladinom...
KOMAR: Radim kao profesor srpskog jezika u Bileći, ali uskoro treba da završim i taj dio posla. Ipak, mogu da kažem da je s omladinom zaista divno raditi, a moja komunikacija s mojim đacima je u sebi nosila mnogo toga. I premda je jako težak taj posao u učinonici, to je na neki način bio i moj izlaz iz nekih životnih teškoća.
NN: Ima li među njima budućih hercegovačkih pjesnika?
KOMAR: Mislim da ima. U literarnoj sekciji "Nemiri" ima sjajnih, darovitih učenika, od kojih su mnogi već na studijima književnosti u Banjaluci, Beogradu i drugim gradovima. Nadam se da će se neki od njih sigurno vratiti u rodnu Bileću, kako bi, kao i ja, nastavili edukovati neke druge mlade generacije budućih pjesnika Hercegovine. Hercegovina je, uostalom, oduvijek bila rasadnik dobrih pjesnika i riječ se u ovim krajevima izuzetno cijenila.
NN: Poezija je na neki način i u Hercegovini ipak devalvirala?
KOMAR: To što ste u pitanju kazali na neki izvjestan način je tačno. Međutim, onaj ko želi i ko traži iskren, najiskreniji razgovor s ljudskim srcem, naći će ga zaista u poeziji...
Uručena nagrada
Nikola Vukolić, direktor Zadužbine "Petar Kočić" Banjaluka - Beograd, koja tradicionalno dodjeljuje ovu nagradu, i profesor dr Miljko Šindić uručili su u ponedjeljak naveče u Domu kulture u Bileći pjesnikinji iz ovog grada Ružici Komar prestižnu književnu nagradu "Kočićevo pero" za ljeto 2009. godinu.
Nagrada je hercegovačkoj pjesnikinji uručena za knjigu "Igra okeanskog pijeska".
Nikola Vukolić je kazao da je nagrada, koja se dodjeljuje gotovo dvije decenije, sigurno u pravim rukama, jer svojom prefinjenom poezijom Ružica Komar, prema njegovom mišljenju, nastavlja ljepotu Kočićeve riječi i dubinu njegove misli.
"San svakog pjesnika je da pjeva i traje, da svojim stihovima poveže udaljena vremena, da u sjećanjima i dušama ljudi nađe svoj dom i trenutak vječnosti, a pjesme Ružice Komar su upravo takve, s mnogo duše i srca, pjesme koje zrače svjetlošću, a istovremeno se odupiru prolaznosti", kazao je Vukolić.
Na ovoj su književnoj večeri uručene i povelje "Putem kulture u novi milenijum" narodnom poslaniku iz Bileće Radovanu Vukoviću, Kancelariji francuske ambasade u Banjaluci i akademicima Žarku Đuroviću i Nenadu Vukoviću.
Povelje su im, kako je rečeno, uručene za doprinos i pomoć razvoju kulturne saradnje, kao i za uspostavljanje novih kulturnih mostova između ljudi, gradova i država.