Na Novom groblju u Beogradu, u Aleji zaslužnih građana, danas je sahranjena glumica Ružica Sokić koja je 19. decembra preminula u 79. godini nakon duge i teške bolesti.
Osim Ružičinog supruga Miroslava Lukića, posljednjem ispraćaju glumice koja je svojim ulogama obilježila jugoslovensku i srpsku kinematografiju, prisustvovalo je nekoliko stotina ljudi.
Među njima su bili i Tanja Bošković, Mira Banjac, Bogdan Diklić, Nikola Simić, Eva Ras, Bora Todorović, nekadašnji predsjednik Srbije Boris Tadić, Ivana Vujić, Predrag Ejdus, Branka Petrić, muftija beogradski Muhamed Jusufspahić, Žarko Jokanović, Milica Milša i drugi.
Oproštajni govor je održao dramski pisac Siniša Kovačević.
U pozorištu Atelje 212, prije sahrane je održana komemoracija slavnoj glumici, a Goran Jevtić je istakao da je Ružici gluma zaista bila način života, a ne samo profesija.
- To što je odigrala dugo će nas nadahnjivati. Celim bićem čuvala je čast i značaj i lepotu naše, kako je sama govorila, divne, ali preteške profesije. Privatno je bila stidljiva i zato je postala glumica, da to poništi, da probije taj zid. Ono što je u životu videla kao ružno pače, na sceni je postajalo divni beli labud. O sebi je govorila: “Ja sam glumica iz unutrašnje potrebe da pobegnem od sebe da bih bila neko drugi, da poletim nebu pod oblake”. Nek’ ti je dobar let dobra ptico – rekao je Jevtić.
Gordan Mihić je naveo da je Sokićeva u zlatno doba Ateljea, zlatno doba srpskog filma i televizije, bila svojevrsni zaštitni znak umjetnosti tog vremena, kao i da je nastavila da blista i u sljedećim decenijama.
Na komemoraciji su se od drage koleginice govorima oprostili i v.d direktora Ateljea Ivana Dimić, Ivana Vujić, Mira Banjac, Renata Ulmanski, Siniša Ubović i Žarko Jokanović.
Bila je zvezda Ateljea 212, a njena gluma bila je njena povlašćena stvarnost. Živela je za svoje uloge i na oltar umetnosti polagala svoj lični život. Kao da je imala tri srca", rekla je v.d. direktorka Ateljea Ivana Dimić.
Ona je istakla da je "Ružica igrala uvjerljivo i maestralno najrazličitije žene, od siromašne Bulbulderke, preko američke malograđanke, do heroine Žanke, Čehovljeve Olge i Zore Šišarke u komadu 'Plej Popović''.
"Preosetljiva i nesigurna i posle svih velikih uloga, priznanja i nagrada, na knjizi koju je pre nekoliko meseci poklonila svom pozorištu zapisala je: 'Da me ne zaboravite, voli vas Ružica'. Kao da je tako nešto uopšte moguće. Dok postoji Atelje 212, dok postoji pozorište i gluma, na tom umetničkom nebu sijaće zvezda Ružice Sokić", rekla je Dimićeva.
Rediteljka Ivana Vujić izjavila je da je imala čast da sa Ružicom radi 12 predstava, među kojima i posljednju na sceni Ateljea "Plej Popović".
"Nije bila samo zvezda, nego i prijatelj, a meni lično kao mlađa sestra, jer je celog života ostala ona nežna devojčica od 12, 13 godina. Istovremeno, odlikovala ju je nepokolebljiva upornost da se muči, što je suština pozorišta i življenja, koja je potisnuta u današnje lažno vreme", rekla je ona.
"Ružica je bila istinita, živa, od krvi i mesa, muke i nesigurnosti, patnje. Ona je kroz svoju muku ostvarila svoj san. Zato je bila veličanstvena, zato se osmehujemo kada mislimo na nju", izjavila je Vujićeva.
