Slađana Zrnić je glumica sa stalnim profesionalnim angažmanom u Narodnom pozorištu Republike Srpske (NP RS) i honorarni saradnik Gradskog pozorišta "Jazavac", koja je u srijedu uveče, četvrte večeri Festivala glumca "Zaplet 10", bila gošća programa "Razgovor sa glumcem".
Pored nabrojane dvije pozorišne kuće, Zrnićeva je radila i u mnogim drugim pozorištima, iza nje je više od 40 pozorišnih premijera, kao i snimljenih kratkih i igranih filmova i televizijskih serija.
Nagrađivana glumica Bosne i Hercegovine, Srbije i Makedonije kako za profesionalni glumački angažman, tako i za rad sa mladima, pred studentima glume i publikom desetog "Zapleta" pričala je o svojoj strasti prema umjetnosti, a "Nezavisne" donose neke od fragmenata ovog jednočasovnog razgovora.
NN: Bili ste u prvoj klasi na smjeru gluma Akademije umjetnosti u Banjaluci...
ZRNIĆ: Meni su prvi dani Akademije i sam prijemni ispit zauvijek ostali urezani u sjećanje. Uvijek su govorili da se prvi mačići u vodu bacaju, međutim mi smo imali tu sreću i entuzijazam da iz neuslova damo i dobijemo najbolje što ova profesija pruža. Vežem se za svoje klasiće, ali i prva i druga klasa su zapravo disale kao jedna. Manje-više sa tim ljudima se i dan-danas družim, prijatelji smo, kolege i svi smo aktivni u poslu.
NN: Bili ste i ostali veoma aktivni u radu sa mladima...
ZRNIĆ: Sjećam se da je jednom pokojni profesor Duško Kondor iz Helsinškog odbora za ljudska prava pozvao pozorište i rekao: "Ja bih htio da djecu iz zaraćenih područja spajam kroz pozorište" te pitao imaju li nekoga. Naravno, ja to prihvatim. Nisam imala pojma ni kako ću, ni šta ću, i onda uz njegovu podršku naučim mnogo toga o djeci. Divan profesor sociologije, njega je cijela Bijeljina voljela. Za to što je ovih dana tamo otvoreno pozorište mislim da je i on zaslužan, jer je prije 15 godina pokretao tu pozorišnu priču u Bijeljini. Onda sam ja od njega naučila da s djecom i mladim ljudima treba biti samo otvoren i strog. Tako sam naučila da djecu smirim za snimanja i uopšte mnogo toga o djeci.
NN: Aktivno se bavite i pjevanjem u džez bendu "Combine Quartet".
ZRNIĆ: Kada je bio koncert "Combine Quarteta" u Narodnom pozorištu, meni su prilazili ljudi i govorili: "Tebi je bolje da pjevaš". To je kao bio kompliment (smijeh).
NN: Koje su prednosti pjevanja u odnosu na glumu?
ZRNIĆ: Gluma je moje područje, a pjevanje područje u kojem ja gostujem. Imam tu sreću kad pjevam da su iza mene četiri sjajna muzičara, možda i ponajbolja u Banjaluci. Pjevanje sa takvim bendom jednostavno je lansiranje u zvijezde koje samo muzika može da ti pruži - toliko budeš srećan, a opet imaš kontrolu. Gluma nema taj momenat, ona je prizemnija. Moraš imati kontrolu nad svim, dok u muzici imaš podršku benda i vjetar u leđa koji te gura, ali ja imam veću tremu kad pjevam, nego kad glumim.
NN: Postoji li uloga koju ste igrali, a iz današnje perspektive ne biste pristali?
ZRNIĆ: Bilo je stvari od kojih me želudac bolio jer to radim, ali sam se branila tako što sam maksimalno pokušavala da od toga napravim nešto vrijedno. Glumci ovdje jednostavno nemaju puno izbora, tako da sam kao mlađa prihvatala sve ponude. Danas je isto tako sa mladim glumcima, oni jednostavno ne smiju odbijati poslove, moraju da rade, makar volonterski, da bi učili i usavršavali se.
NN: Postoji li Vaša omiljena uloga?
ZRNIĆ: Najdraža mi je uloga Lane u "Malom blagu", koju izvodimo u Gradskom pozorištu "Jazavac". Malo je smiješno u Banjaluci govoriti o vrhuncu karijere, ali, eto, ako govorimo o tome - Lana mi je sjela kao kec na desetku, u pravo vrijeme je došla ta uloga.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.