DOBOJ - Fragmente štiva koje su svi bar jednom u školi morali pročitati na scenu je Dobojlijama donio beogradski glumac Tihomir Stanić, kojem je fizička sličnost sa Ivom Andrićem omogućila da na trenutak ubijedi publiku da pred njima stoji pisac romana "Na Drini ćuprija".
Svoje oduševljenje nakon monodrame nisu krile učenice Medicinske škole, koje su inače i članice dramske sekcije.
"Iskreno, bilo je stvarno fantastično, ostavio je divan utisak. Mi ćemo sljedeće sedmice raditi lektiru 'Na Drini ćuprija', tako da smo taman ušli nekako malo u tu priču i lijepo nam je dočarao i neke dijelove koje smo možda mi preskočili kroz čitanje, recimo ja, na koje ću se vjerovatno vratiti, pročitati ih opet", kaže Nevena Pijunović.
"Prvo, nisam znala šta da očekujem, jer rekla nam je profesorica da će govoriti dijelove iz knjige 'Na Drini ćuprija', nisam znala kako će izgledati, ali stvarno i više sam nego oduševljena i jednostavno njegovo postojanje na sceni stvarno je divno, i kako naglašava određene riječi, stvarno sam oduševljena... Još nisam počela da čitam, planiram za vikend, ali iskreno mislim da će mi sada neki dijelovi doći u sjećanje kada budem čitala i vjerovatno će mi čak biti i malo lakše", smatra Dunja Pjanić.
Monodrama je nastala prije više od dvije decenije, podsjetio je Tihomir Stanić, koji je na naše pitanje da li se sjeća kada je prvi pročitao roman "Na Drini ćuprija" iskreno odgovorio.
"Ne sećam se kada sam prvi put pročitao, sećam se dana kada je on preminuo. Ja sam bio u gimnaziji i pisali smo sastav na tu temu, i čini mi se da sam napisao dobar sastav, nosili su ga, moja nastavnica srpskog Mira Gojić, ona je nosila i u ona druga dva odelenja to da pročitaju i nekako sam doživeo, tu u školi neku vrstu uspeha kada sam se na taj način, eto, na jednoj stranici, na onoj vežbanki za pismene sastave, ne znam da li to još postoji, nekada je bilo, kada sam se, dakle, pozabavio po zadatku nastavnice Andrićevim delom. Tako da sve što u mom životu ima veze sa Andrićem nekako je ispalo na dobro, čini mi se... Ponosan sam na činjenicu da mi je bavljenje Andrićem, pre svega kroz ovu predstavu, koja u stvari nije ni predstava, nego pripovedanje, samo verno tumačenje njegovog grandioznog dela. Ja se osećam kao neka vrsta provodnika, kao neka žica koja služi bukvalno kao provodnik između tog velikog dela i publike koja to treba da čuje, i zahvaljujući tome, dobio sam priliku da nekako malo više saznam i o Andrićevom životu i o načinu mišljenja, da bolje shvatim, čini mi se, sve mudrosti koje su sadržane u njegovoj literaturi i da, zahvaljujući tome, i sam bolje, pametnije i mudrije živim", kazao je Stanić za "Nezavisne".
Većina Dobolija prvi put je imala priliku da Stanića gleda i sluša uživo, a on ih je nakon završetka monodrame počastio recitovanjem dvije pjesme od kojih je Ćopićeva "Mala moja iz Bosanske Krupe" pobrala višeminutni aplauz.
"Meni pozorište mnogo nedostaje, jer sam pre baš bila redovna, tako da mi je i ovo sada divno... On je glumac 'Ateljea 212', gledala sam ga baš puno puta, ali prvi put u monodrami i znala sam šta očekujem i dobila sam to što sam očekivala. Teško je da jedan čovek animira bez muzike, bez bilo čega drugog, ali on je uspeo što se mene tiče", rekla je Mladenka Savičić.
"Predivno je bilo, sa divnim emocijama. Prvi put sam ga gledala uživo, volimo ga, pratili smo ga na televiziji, u seriji. Divno nam je bilo... Mnogo toga sam se podsjetila iz romana, sjajan je bio, prekrasano", kaže Svetlana Lazić.
Monodrama je zahtjevna glumačka forma, fokus je na jednom glumcu, te smo Stanića pitali kako uspijeva da održi koncentraciju i pažnju publike.
"Verujte mi, ponekad se i sam pitam. (smijeh) Ponekad dok govorim, ja se pitam, Bože otkud ja ovo znam, jer sam često govorio u raznim okolnostima, tek s puta stigavši, tek odavde i odande. Ali, to je sve pitanje misli, razumevanja i, naravno, te koncentracije bez koje čovek ne može da se bavi ovim poslom. Sa druge strane, ta velika koncentracija koja nam je potrebna da ili sami igrate predstavu ili s nekim drugim, pomaže čoveku da zaboravi i sve ove druge, svakodnevne probleme sa kojima se svako od nas suočava. I možda i jeste smisao ove naše umetnosti u tome da i mi sami pobegnemo u neki drugi svet i da sa sobom u igru i u neki taj drugi svet pozovemo i povučemo što veći deo publike koja je spremna da pođe na to putovanje i da zaboravi na trenutak te svoje svakodnevne ili nametnute probleme ili probleme koji možda nisu stvarni, ali koje nameću mediji, političari i drugi gospodari naših života", poručio je Stanić.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.