BANJALUKA - Čuvena legenda o banjalučkoj ljepotici Safikadi koja žrtvuje svoj život ne želeći da iznevjeri svoju veliku i nesretnu ljubav biće pretočena u operu, a za to će najviše biti zaslužna dvojica Banjalučana Muharem Insanić i Slavko Podgorelec.
Opera se radi po `Poemi o Safikadi` koju je književnik, publicista i novinar Slavko Podgorelec napisao davne 1978. godine.
`Jednog jutra vraćao sam se oko dva-tri sata ujutru, prolazeći pored Safikadinog groba vidio sam puno upaljenih svijeća, a cijeli ambijent je bio imaginaran, mjesec, sahat kula… Požurio sam kući i tu impresiju sam prenio na papir`, objašnjava Podgorelec kako je nastala poema.
Poema je dugo stajala na pergamentu na zidu kafane u kuli na tvrđavi Kastel, a Podgorelčevo poetično čitanje poeme na književnoj manifestaciji u okviru Dana banjalučke dijaspore oduševilo je i `zgrabilo` Muharema Insanića, profesora muzičke teorije i dirigenta Kamernog zbora i orkestra `Arion`.
`Slavko je tako lijepo recitovao prekrasnu poeziju koja je jednostavno buktila muzikom. Nisam mogao ostati ravnodušan i tog trenutka, dok sam slušao Podgorelčevu poemu, ona je postala opsesija muzičke duhovnosti mog bića`, kaže Insanić naglašavajući da sav taj naboj vremena u kome je živjela Safikada i svijet oko nje nosi u sebi.
Nagovorio je književnika da napiše libreto, dok se on posvetio pisanju muzike za operu.
`Do sada sam napisao oko 15 minuta muzike, međutim sve to svakodnevno dograđujem, ispravljam, pišem`, kaže Insanić. Ove godine u julu na Danima banjalučke dijaspore izvešće uvertiru, jednu ariju iz buduće opere, a Insanić očekuje da će opera biti završena iduće godine.
Pisanje libreta nije bio lak posao za pisca poeme.
`Za razliku od poeme koja je impresija i ekspresija, libreto je dramsko-muzički tekst koji mora da se razloži na arije, a dijalozi moraju sadržavati taj psihološki naboj između Safikade i vojnika`, kaže Podgorelec.
Osim dvojice spomenutih autora, u građenju opere učestvuje i kompozitor Svetozar - Saša Kovačević iz Novog Sada kao aranžer. Po riječima Insanića, kada njih trojica naprave jezgro opere, u rad će uključiti druge umjetnike kao što su scenograf, reditelj, glumci, solo pjevači, hor i orkestar.
`Razmišljamo da uključimo i balet, zapravo jednu sintezu između baleta i modernog plesa jer imamo divne 'Banjalučke igre' za koje je svojevremeno koreografiju napravio sada pokojni Vaso Popović`, kaže Insanić, dodajući da bi to operi dalo još veći smisao.
`Protekli rat je uništio sve, mi nismo ti koji ćemo podići sve ono što je srušeno, ali ćemo podići spomenik koji je sigurno simbol ljubavi`, naglasio je Insanić.
Legenda o Safikadi
Po legendi, mlada Banjalučanka Safikada zaljubila se u vojnika koji je služio u tvrđavi Kastel. Ljubav je bila uzajamna, ali idilu je pokvario poziv na daleki front. Safikada je teško podnijela odlazak svog voljenog, a ubrzo je do nje stigla i strašna vijest da je njen voljeni izgubio život na Dalekom istoku.
U očajanju, Safikada je obukla najljepše svadbeno ruho i pohitala pred top na tvrđavi Kastel, koji je svakog dana označavao podne. Tačno u podne Safikada je stala pred top i otišla u smrt da bi vječno bila sa svojim voljenim.
Mjesto na kojem je sahranjena mlada Safikada nije sa sigurnošću utvrđeno - neki kažu da je ona prvobitno sahranjena u kompleksu Ferhadije u Safikadinom turbetu, koje je uništeno miniranjem Ferhadije 1993. godine, dok drugi smatraju da se Safikadin grob nalazi na početku ulice koja vodi do tvrđave Kastel.
Pri rekonstrukciji Safikadinog groba 1987. godine utvrđeno je da na dubini od jednog metra, ispod donje ivice spomen-groba, postoji ljudski kostur položen u smjeru zapad - istok.
`Prema strukturi kamena, upotrebi klamfi i obradi, kao i monumentalnosti nadgrobne ploče, grob se može smjestiti na kraj 16. vijeka`, naveo je u izvještaju o grobnici arheolog Boris Graljuk.
Safikadin navodni grob danas služi kao paganski oltar brojnim zaljubljenim dušama, koje na Dan zaljubljenih tamo dolaze da zapale svijeću ili ostave ceduljice sa napisanom željom.