BANJALUKA - U godinu dana mnogo toga stane. Mnogo života, smrti, zdravlja, bolesti, uspona, padova, mnogo svega, pa samim tim i mnogo kulture. Na kraju godine, u dnevnim listovima obično se rezimira šta se sve zbilo u oblasti kulture i kakva je ta godina bila za ovu oblast.
No, da naglasimo još jednom, mnogo toga je bilo, kako na globalnom i regionalnom, tako i na lokalnom planu. Da ne govorimo dalje, jednim tekstom nije moguće obuhvatiti ni šta se sve desilo u Vijećnici Kulturnog centra Banski dvor za godinu dana. Uzgred, u Banskom dvoru realizovano je 270 događaja.
U toj i takvoj situaciji novinari obično ne znaju od čega da počnu i kako izdvojiti ono najvažnije. Tada je najbolje početi od ličnog. Godina 2022. za mene lično u jednom momentu nije obećavala ništa dobro.
Naravno, javnost ne valja zamarati suviše ličnim, pa to što meni lično, a da nema direktne veze sa kulturom, nije bilo dobro, neka bude rečeno u dvije ili tri rečenice. Kraj prozora na drugom spratu jedne bolnice, nakon višednevnog ležanja, stajala je moja supruga, a naš dvoipogodišnji sin i ja bili smo ispred, gledali je iz žablje perspektive, a ona nas iz ptičije. Pričali smo telefonski i u toku razgovora ona je rekla da su doktori konstatovali kako joj je, između ostalog, uvećana i sljezina. Naš dječak na to je odmah dodao "nije dobra, nije lepa..." Tada smo se nasmijali i kao da je već od tog trenutka sve postalo bolje. Ovu scenu iz života pominjem u svrhu kulturnog fenomena godine na izmaku - Ane Đurić Konstrakte.
Nakon njene pobjede na Festivalu za pjesmu Evrovizije u Beogradu, od djece vrtićkog uzrasta do penzionera, u našem okruženju svi su pjevali "umetnica mora biti zdrava", a umjetnica je poručivala kako u zdravom tijelu ne mora biti i zdrav duh. S tim u vezi, na ličnom, porodičnom primjeru uvjerio sam se da ni u bolesnom tijelu ne mora biti bolestan duh, te da zdrav duh može dovesti i do ozdravljenja tijela. Elem, ako pričamo o kulturi, čista srca možemo reći da je 22. godina 21. vijeka definitivno bila Konstraktina.
Konstrakta je postala regionalna, ozbiljno prijeteći da postane i globalna atrakcija.
Ipak, na "Evroviziji" u Torinu pobijedila je ukrajinska pjesma, a razlog, to je bar jasno kao dan, nije bio umjetničke, nego političke prirode.
Kada uporedimo takmičenja iz oblasti umjetnosti i ona iz oblasti sporta, znamo zašto je ovo drugo priznatije i popularnije - ima jasnija pravila.
Zbog pravila, recimo, Ukrajina nije mogla pobijediti na Svjetskom prvenstvu u fudbalu, a na "Evroviziji" jeste. Umjetnost nije takmičarska kategorija, a filmadžije, muzičari, književnici, svi redom takmiče se za različite nagrade po veoma sumnjivim pravilima igre. U trci za Nobelovu nagradu 2022. pobijedila je Ani Erno, NIN-ovu nagradu dobila je Milena Marković, Kočićeva nagrada u Banjaluci pripala je Anđelku Anušiću, "Petrijin venac" "Ateljea 212" pobijedio je na 24. Tetar festu "Petar Kočić" u Narodnom pozorištu Republike Srpske, komad "Kafe kraljevstvo" Kazališta lutaka Zadar, pobjednik je 21. Međunarodnog festivala pozorišta za djecu u Dječijem pozorištu Republike Srpske, predstava "Tihi udah" Mestnog gledališča iz Ljubljane osvojila je glavnu nagradu na četrnaestom izdanju "Zapleta" u Gradskom pozorištu "Jazavac" itd.
Svim ovim, ali i drugim odlukama neko je bio zadovoljan, jer mu se sviđa nagrađeno djelo, a neko nije, jer nema jasnih kriterijuma za nagrađivanje; nema dva poluvremena po 45 minuta, nema produžetaka, ni penala. Publici na uvid ostavljeno je samo umjetničko djelo koje nijedna nagrada ne može zaštititi. Na kraju, najbitniji je lični sud o onome što smo pročitali, vidjeli, poslušali, doživjeli.
Književno veče Milene Marković na petom Književnom festivalu "Imperativ", pred više od dvije stotine ljudi u Banskom dvoru, vrijedilo je doživjeti i pohvaliti ga u novinama, a Svečanu akademiju 57. "Kočićevog zbora", na kojem je Anušiću uručena Kočićeva nagrada, takođe je vrijedilo vidjeti i pokuditi je.
Ta pokuda nije išla na račun laureata, nego na račun politizacije svečane akademije koja se održava Petru Kočiću u čast, a sa koje je književnost protjerana.
Organizatori "Kočićevog zbora" potpuno nesvjesno pratili su svjetske trendove, jer 22. godina našega vijeka, zapravo, na evropskom i svjetskom polju bila je godina protjerivanja umjetnika. Bila je to godina isključivosti.
Zašto ne reći da me kao Slovena i kao Pravoslavca posebno boli rat između Rusa i Ukrajinaca. Dva slovenska, pravoslavna i po svakoj logici bratska naroda, nažalost, dospjeli su u mulj rata, a pojedinci iz zemalja zapadne Evrope svoj revolt iskazivali su otkazivanjem angažmana ruskim umjetnicima. Da li te pojedince još aktuelni rat boli više nego mene koji ne podržavam zabrane ili je posrijedi nešto drugo, nije pitanje za ovu priliku. Ovom prilikom valja podsjetiti da su zbog ratnog sukoba na istoku prvi bez posla u Evropi ostali dirigent Valerij Georgijev i sopran Ana Netrebko, a potom je počela i zabrana njihovih kolega iz 19. vijeka Fjodora Mihailoviča Dostojevskog i Petra Iljiča Čajkovskog.
Na Univerzitetu u Milanu, a da je Milano grad kulture, znamo po tome što milanska "Skala" ima veći budžet od Republike Srpske, u martu je zabranjeno predavanje o Dostojevskom. Čast Italije, brže-bolje, odbranio je ulični umjetnik Džorit, koji je mural Dostojevskog naslikao preko cijele zgrade u Napulju i dokazao da netrpeljivost nikad nije izazvana zbog sukoba između naroda, nego ideologija.
Ako su nešto, makar to bilo krajnje glupo, neki ljudi osjećali za dužnost u bogatom Milanu, tako nisu osjećali u siromašnom Napulju.
"Drugovi, drugovi/ naš radni zadatak/ u prelaznoj budućnosti/ čuvajmo granice mogućnosti", pjevala je u pjesmi "Novo vrijeme" slovenačka grupa "Buldožer" još daleke 1979. Njihov nekadašnji pjevač Marko Brecelj napustio nas je u februaru 2022. godine, svega 20 dana pred sukob u Ukrajini, kada je još jednom počelo "novo vrijeme". Regionalna publika u 2022. godini oprostila se i od Akija Rahimovskog, Kornelija Kovača, Massima Savića. Otišao je i reditelj Dejan Mijač, a srpska književnost ostala je bez dvojice slavnih Milovana - Vitezovića i Danojlića.
Preminula su dva značajna pjesnika Stevan Tontić i Rajko Petrov Nogo te dva prozna pisca različitih književnih orijentacija i dometa Tihomir Levajac i Dejan Tiago Stanković. Trend odlaska velikih umjetnika, dakle, nastavljen je i 2022. godine, a novi se ne pojavljuju na velika vrata. "Nezavisne novine" recimo, jedan su od rijetkih lokalnih medija koji je propratio objavljivanje knjige "Sjenohod", izvanrednog pjesničkog prvenca banjalučke pjesnikinje Danijele Regojević, ujedno na 51. "Brankovom kolu" u Sremskim Karlovcima nagrađenog nagradom "Stražilovo".
Pisali smo o mnogim knjigama, predstavama, izložbama, izvještavali sa raznih događaja i festivala koji su nakon dvije godine pandemije konačno radili punim kapacitetom. Tako ćemo nastaviti i u 2023. godini. Samo "Bože zdravlja", što bi rekla Konstrakta.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
