U punoj sali banjalučkog bioskopa "Palas" u četvrtak naveče premijerno je prikazan dječji film "Duboko u šumi", prijedorskog režisera Zorana Radonjića. Nakon uspjeha njegovog filmskog prvenca "Tajna školskog podruma", Radonjić se ponovo okrenuo dječjem svijetu snimivši veoma zanimljivu priču o prijateljstvu i hrabrosti.
Uloge u ovom filmu povjerio je afirmisanim glumcima poput Radenka Bilbije, Deana Batoza, Slavena Trebovca i Slavena Bukve, ali su film ponijeli mladi glumci iz Osnovne škole `Jovan Cvijić` iz Brezičana i `Branko Radičević` iz Petrova. Sa skromnim budžetom od oko 10.000 KM, film je sniman vlastitim sredstvima članova Udruženja multimedijalnih umjetnika ATMA i plod je entuzijazma samih aktera koji su svi radili bez honorara. Tokom snimanja su im pomogli i preduzeće `Janjoš` iz Prijedora, Nezavisna TV 101 iz Sanskog Mosta, koji su im posudili filmske kranove za snimanje, dok su medijski pokrovitelji ovog projekta bile `Nezavisne novine`. Premijeru u Banjaluci iskoristili smo da porazgovaramo sa Radonjićem o filmu, glumcima, radu s djecom i daljim planovima.
NN: U film `Duboko u šumi` uložili ste mnogo truda, naročito kada se u obzir uzme činjenica da je rađen vlastitim sredstvima. Kakve su reakcije nakon banjalučke premijere?
RADONJIĆ: Pa reakcije publike su nešto što, na neki način, opravdava sve što sam uradio. Žao mi je što u publici nije bilo više djece, mislim da je trebalo sa njima osjetiti tu atmosferu jer film je prvenstveno rađen za njih. U suštini jesam zadovoljan, ali, naravno, ne potpuno jer kad god pogledam ponovo projekciju onda vidim koje se stvari mogu dorađivati, šta se još može popravljati. Međutim, to opet nije faktor koji isključivo od mene zavisi, nego zavisi i od budžeta. Ljudi nemaju pojma u kakvim smo uslovima radili. Zahvaljujući energiji glumaca, našoj energiji, koja je stvarno ponekad bila nadljudska, na kraju se to sve nekako sredilo. U odnosu na prvi film ovaj je rađen profesionalnom opremom, imali smo kran za snimanje, imali smo i profesionalne glumce, mada su se naturščici jako dobro pokazali.
NN: Većinu glumačke postave čine djeca, učenici osnovnih škola, koji do sada nisu imali glumačka iskustva. Kako je bilo raditi sa njima?
RADONJIĆ: Djeca su super. Njihova energija je u stvari i nas održavala. Ponekad kada nas uhvati pesimizam, pomagalo nam je kada vidimo koliko oni mogu bukvalno izdržati sve jer su htjeli da vide kako će to izgledati na kraju. Neki od njih već imaju glumačkog iskustva, a i ovi koji su prvi put susreli sa filmom odlično su to podnijeli.
NN: Diplomirali ste slikarstvo na Akademiji umjetnosti. Kako to da ste na kraju završili u filmskim vodama?
RADONJIĆ: Ljubav prema filmu potiče još iz djetinjstva i mogu reći da je čak jača od slikarstva. Film je medij u kojem mogu da na snažan, dinamičan način saopštim ono što osjećam i što želim da kažem, dok je slikarstvo više subjektivnije, mogu više da se družim sa samim sobom. Sada će mi recimo baš prijati nekolio mjeseci da slikam. Idem iz jednog u drugi medij u zavisnosti kako se pojavljuju neke moje potrebe u životu.
NN: Poslije uspješne premijere u Banjaluci, kakva je dalja sudbina filma `Duboko u šumi`?
RADONJIĆ: Dobili smo odobrenje od Ministarstva prosvjete i kulture RS da film prikazujemo po cijeloj RS tako da će biti organizovanih projekcija za djecu. U planu imamo još jednu premijeru u Doboju i onda ću najvjerovatnije da pošaljem film na najveći festival dječjeg filma u Šefildu u Engleskoj. Želja mi je da film vidi što više ljudi, a na kraju, poslije nekih godinu dana, on će dospjeti i na televizije kod nas.
NN: Budžet je bio mali, svega oko 10.000 KM. Vjerujete li da će ovaj film otvoriti vrata za neki novi projekt sa malo većim budžetom?
RADONJIĆ: Pa, nadam se, jer meni i ne bi bilo teško ponoviti nešto ovako, bez obzira na napore sa kojima sam bio suočen, ali stvarno ne bih imao srca da uvlačim sve ove ljude da ponovo preživljavaju isto i da kažu `hajde nema veze za honorar, biće`. Red je da se neke stvare dovedu na svoje mjesto. Vlada RS nedavno je raspisala konkurs za film i nadam se njihovoj podršci. Imam jedan scenario, takođe za dječji film, čiji je radni naslov `Tajanstveni pratilac`. On je dinamičan poput ovog filma što se tiče same forme, a u sadržaju ima malo mističnih i bajkovitih elemenata koje su karakterisale moj prethodni film. Sada želim da iskoristim ovo iskustvo i ako dođe taj budžet onda stvarno vjerujem da ćemo pred sobom imati jedno baš dobro ostvarenje.
Udruženje multimedijalnih umjetnika ATMA
Radonjić je napomenuo da su nedavno registrovali Udruženje multimedijalnih umjetnika ATMA koje za cilj ima okupljanje autora iz različitih umjetničkih medija, koji bi zajedno radili na filmskim projektima.
`Ako je neko sjajan slikar on može biti i scenograf, rekviziter ako je neko fotograf koji je imao susret sa samo statičnom fotografijom on će se vremenom nadograditi pa će postati direktor fotografije. Mi nemamo sve te smjerove na Akademiji, mislim da nemamo ni razloga da dovlačimo ljude sa strane, da ih plaćamo, nego ljude koji već posjeduju određeno vizuelno obrazovanje treba usmjeriti i kanalisati i kada se sva ta energija spoji, onda, vjerujem da se može doći do zanimljivih projekata`, kaže Radonjić.