Andrea Krulj Šalvarica, dobitnica plakete Banskog dvora za grafiku, u ovoj instituciji, u ponedjeljak 23. februara, u 19 časova, otvoriće izložbu pod nazivom "Bonaca".
Ono što odmah zapada za oko jeste da radovi u okviru ove postavke s jedne strane donose jednostavne motive, poput mora, svjetionika i konopaca. Sa druge strane, oni i te kako nose snažnu simboliku.
Da li je ovakva, svedena forma, svjesni izbor umjetnice kao put ka unutrašnjem miru, kako je zapisao profesor Siniša Vidaković, ili je pak rezultat dugog procesa redukcije i pročišćavanja likovnog izraza, ona je govorila za "Nezavisne".
"Svedena forma u ciklusu 'Bonaca' jeste svjestan izbor, ali je ujedno i rezultat dugog procesa redukcije. Kroz proces rada osjetila sam potrebu da uklanjam suvišno i ostavim samo ono što je suštinsko. Ta redukcija nije samo formalna, ona je i unutrašnja", kaže Andrea Krulj Šalvarica za naš list.
Ona je obrazložila i korištenje nekih od pomenutih motiva.
"Motivi mora, svjetionika i konopaca su naizgled jednostavni, ali nose snažnu simboliku i upravo u toj jednostavnosti vidim prostor za tišinu i put ka unutrašnjem miru. Kada svedemo formu, ona gubi bukvalan smisao i postaje simbolička. Svjetionik predstavlja orijentir i sigurnost u neizvjesnim trenucima, čamac potpunu slobodu, što svjesnog kretanja, ali isto tako i spontanog, nošenog raznim strujama. Konopac je simbol povezanosti između slobode i sigurnosti. Želim da gledaoci, posmatrajući moje radove, pronađu svoju unutrašnju bonacu", kaže Krulj Šalvarica.
Ona je govorila i o oscilaciji između kolaža i grafike, igre i discipline, eksperimenta i tehničke preciznosti, odnosno "kursevima" na kojima se trenutno nalazi njen rad.
"Grafika i crteži rađeni perom zahtijevaju strpljenje, tehničku preciznost i kontrolu, dok kolaž unosi slobodu i element iznenađenja. Na početku stvaranja kolaža imam sliku koju želim da stvorim, ali često tokom procesa rada uklapanjem komadića obojenog papira spontano odem u neplaniranom pravcu. Taj dvosjekli odnos ne posmatram samo tehnički. Svako od nas živi između suprotnosti, između sigurnosti i rizika, između potrebe da budemo usidreni i potrebe da otplovimo. Vjerujem da će se i moji budući radovi kretati tim pravcem istražujući ravnotežu čovjeka između stalne napetosti i težnje ka miru", kazala je Andrea Krulj Šalvarica u izjavi za "Nezavsine" uoči otvaranja izložbe. Tekst o izložbi pod nazivom "Zadivljujuća moć jednostavnosti", napisao je profesor Siniša Vidaković.
"Estetiku savremene umjetnosti iščitavamo kao uzvišenu moć saopštavanja ličnih osjetila. Njihov okvir nejasnih dnevničkih saopštenja ponekad zbuni neupućenog posmatrača i aktivira bezinteresne reflekse apriornog odbacivanja nejasnih likovnih saopštenja. Ljubitelji umjetnosti istovremeno postaju i legitimni kritičari baveći se strukturom vizuelne kulture savremenosti. Naviknuti stalnom potrebom za istraživanjem i novim tumačenjima likovnosti, njihovo biće suštinski prihvata romantični intermeco preoblikovane stvarnosti, onakve kakve u svom radu nudi akademska umjetnica Andrea Krulj", zapisao je Vidaković.
On dodaje da smo često kadri da etiketiramo i razdvajamo "staru" i "novu" umjetnosti želeći da u memorijske kofere odložimo mimetički model slikarskih saopštenja, a onda, kako kaže dalje, u trenutku kad shvatimo da predmetnost slike i pojave leži u osnovi našeg bića, postaje jasno da nas grafike, kolaži, crteži i slike Andree Krulj vraćaju u središte života.
"Poetičan izbor tema koje nose u sebi slobodu i nesputanost (morsko prostranstvo), svjetionici kao putokaz i jasna referenca umjetničinih usmjerenja u životnom traganju, čvrsta veza sa odlukama i traganje za sigurnošću (konopci), zadivljujući su izbor jednostavnih motiva koji svojom jednostavnošću svjedoče o neprekinutoj povezanosti prošlog, sadašnjeg i budućeg", navodi Vidaković.
Kako je profesor naveo u nastavku, univerzalnost poruka koje asocijativno izranjaju u intimnom obraćanju publici, otkrivaju nam umjetničin jasan stav o tome da se ispod površine poznatih nam objekata kriju i neke druge istine.
"Bilo da ulazi u nesputane mogućnosti eksperimenta sa kolažom, koji joj dozvoljava slobodu dječije igre i čini relaksaciju od zahtjevnog procesa bavljenja grafikom, kao umjetnošću multioriginala, Andrea Krulj ispoljava najbolje kvalitete budućeg reprezentativnog grafičara. Iz ovakve kvalifikacije ne mogu se isključiti sva ona tehnička i umjetnčka znanja koja je stekla na Akademiji umjetnosti u Banjaluci, izuzetno pod mentorstvom profesora Nenada Zeljića", otkriva Siniša Vidaković.
Kako će on reći u nastavku, bipolarna saopštenja u tehnikama kolaža (koji je priprema za grafiku), a istovremeno egzistira i kao samostalno umjetničko djelo, i njenih grafičkih listova, poput dvosjeklog mača vidimo prividni antimodernizam i jasno usmjerenje ka polovima nove figuracije.
"Olako bi mogli zaključiti da je u pitanju nedovoljno radikalno prebolijevanje romantične prošlosti, a onda ostanemo fascinirani pročišćenošću i minimalizomom likovnih saopštenja u kojem odzvanja eho Đakometijevog postupka gradnje likovih formi. Koloristička suzdržanost u kojoj dominira gama hladnih tonova nije u funkciji potisnute unutrašnje nelagode. Ona nam pomaže da doživimo novu tradiciju gledanja već poznatih stvari. Stari svjetionici tako postaju savremene mašine noseći u sebi energetski potencijal stvaralačke imaginacije... staro postaje bezuslovno novo", primjećuje Vidaković.
Andreina senzibilnost, pojašnjava profesor, počiva upravo u fragmentarnosti.
"Kadrirani momenti nose u sebi naslućujuću 'zen' vokaciju, koja figurativnom dodaje jedan novi kvalitet pun autorske smjelosti i tehničke rafiniranosti. U ovom ciklusu formiran je jasan problemski okvir u kome se sinestetički prelivaju asocijacije na likovne poetike s kraja 19. vijeka, pa sve do danas. To preplitanje impresije, ekspresije, romantičnog i tehnološki modernizovanog, daje pozitivistički okvir doživljaju čiste likovnosti kojom suvereno vlada autorka", kaže Vidaković. Ovakvo "tiho" slikarstvo, kazaće Vidaković dalje u tekstu, prostire se u zonama koje aktiviraju prostor unutar plana grafike ili slike, bez toga da nas navode da se odreknemo individualnog užitka u jasnoći izrečenog i da propitkujemo parametre umjetničinih želja i nauma.
"Pred nama je jednostavno čista i neposredna priroda, čiju vitalnost i snagu je Andrea Krulj uobličila u opredmećenom konkretnom obliku. Lirično, entuzijastično, opšteprepoznatljivo krije u sebi sve prisutno i odsutno. Igra se vjenčala sa minucioznom preciznošću. Na radnoj površini su olovke, makaze, grafičke matrice, valjak, papir, boja... umjetnica prilazi i počinje magija Stvaranja", zaključuje Siniša Vidaković.