Slikar Nebojša Bosnić večeras, sa početkom u 19 časova, u Malom izložbenom salonu Banskog dvora otvoriće izložbu pod nazivom "Djevojka sa crvenom naušnicom i visoki dječak".
Ovaj umjetnik, koji je rođen u Prištini, a živi i radi u Banjaluci, iza sebe, osim u matičnom gradu, ima samostalne izložbe u Sarajevu, Zagrebu, Torinu, Londonu, a šta kaže o najnovijoj postavci i ovdašnjoj likovnoj sceni, pročitajte u intervjuu koji je uoči izložbe dao za "Nezavisne novine".
NN: Recite nam u nekoliko rečenica o kakvoj izložbi je riječ?
BOSNIĆ: Izložba će trajati do 10. aprila. Biće prikazane 24 slike. Jedna slika je "Visoki dječak", ostalo su 23 dame. Sam naziv "Djevojka sa crvenom naušnicom i visoki dječak" vodi izložbu u dva smjera. Jedan smjer je da "Djevojka sa crvenom naušnicom" bude putokaz i mala smjernica da publika pogleda Vermerovu sliku "Djevojka sa bisernom naušnicom", koja je remek-djelo, tako da je to mali omaž prema Vermerovoj slici. Drugi smjer izložbe pokazuje ženske portrete, nekakve krokije, odnosno brzo rađene potrete koji pokazuju ljudske osobine, radoznalost, znatiželju. U isto vrijeme pokazuju odnos poimanja vremena između muškog i ženskog ugla, tako da izložba ide u ta dva smjera.
NN: U kojoj tehnici su slike rađene?
BOSNIĆ: Slike su rađene u tehnici ulje na kaširanom platnu, a cijela izložba odiše literarnim i poetskim izrazom.
NN: S obzirom na to da otvaranje izložbe pada u toku još aktuelne situacije s virusom korona, recite nam kako je pandemija uticala na Vaš rad?
BOSNIĆ: Moje objektivno i subjektivno mišljenje jeste da pandemija nije imala uticaja na rad likovnih umjetnika. Mi svakako radimo izolovani, bez obzira na pandemiju. Sa druge strane, pandemija nam daje do znanja kako je život kratak, tako da bi trebalo da se potrudimo da uradimo što više, u bilo kom poslu.
NN: Prošle godine, kada ste imali izložbu u Londonu, izjavili ste da često nismo ni svjesni koliko je razvijena banjalučka likovna scena. Šta biste izdvojili kao najvrednije iz te scene?
BOSNIĆ: Imate cijelu plejadu umjetnika u gradu, od Milivoja Unkovića, preko Slobodana Vidovića, do Radenka Milanka, da ne nabrajam dalje, tako da se mi možemo porediti sa mnogo većim gradovima. Gdje god naši umjetnici urade izložbu, ona bude respektabilna.
NN: Šta mislite zbog čega nismo svjesni snage naše scene?
BOSNIĆ: Snage naše scene nismo svjesni zato što smo sami prema sebi potcjenjivački okrenuti sa jedne strane, a sa druge strane nemamo logističku podršku lokalne zajednice pa nadalje. Moje stanovište je da je slikarstvo najjači adut grada Banjaluka i da bilo koji iole ozbiljniji naš slikar uradi izložbu u Parizu, Londonu ili Beču, ona bi bila respektabilna.
NN: Kada ste pomenuli Zapad, gdje ste više puta izlagali, recite nam koje su sličnosti i razlike u organizaciji same izložbe?
BOSNIĆ: U Njemačkoj i Austriji, recimo, gradovi lobiraju da njihovi umjetnici izlažu u Parizu i Londonu, jer tako promovišu vlastitu kulturu. Oni neće čekati da njihove umjetnike druge zemlje same zovu. Naravno, do jednog izvjesnog nivoa, kada sami autori postanu traženi, a tada nema potrebe za lobiranja. Oni, dakle, sami sebe nameću, plaćaju prostore da budu pristupačni.
NN: A publika tamo i ovdje?
BOSNIĆ: Što se tiče publike, nema velike razlike. Možda u nekim segmentima publika na Zapadu zna biti zahtjevnija zbog većeg protoka izložbi, ali naša publika generalno ne zaostaje za njihovom.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.