David Šipka, student na Akademiji umjetnosti Univerziteta u Banjaluci (AU UNIBL), Smjer za film i TV - kamera, za kratkometražni film "Dug" osvojio je specijalnu nagradu na prestižnom filmskom festivalu "Slika u pokretu".
Riječ je o jednom od najprestižnijih događaja u regionu koji nagrađuje i afirmiše rad direktora fotografije, a organizator je Srpska asocijacija snimatelja (SAS).
"Na ovom festivalu posebno se vrednuju elementi kao što su pokret, kompozicija, boja i svjetlo, što je u ovom slučaju doprinijelo da Davidov film bude prepoznat kao izvanredan primjer kvalitetnog snimateljskog rada", stoji u obrazloženju zašto se baš student banjalučke Akademije umjetnosti okitio ovim priznanjem.
Više o nagrađenom filmu, izazovima stvaranja filma, mogućnostima koje Akademija umjetnosti u Banjaluci pruža te planovima za budućnost, David Šipka je govorio za "Nezavisne novine".
NN: Koliko je ova nagrada značajna za Vas kao mladog stvaraoca koji je još student?
ŠIPKA: Nagrada na ovom festivalu mi je veliki podsticaj i potvrda da se trud koji ulažem u svoj rad definitivno isplati.
Kao studentu, ovo mi je odlična prilika da pokažem svoj rad i da se povežem sa drugim mladim ljudima iz oblasti filma i audio-vizuelne umjetnosti. Samo to što sam bio dio ovog festivala već mi mnogo znači, a nagrada mi daje dodatnu motivaciju da nastavim da radim na većim i ambicioznijim projektima. Pored toga, ova nagrada mi otvara vrata za ulazak u profesionalna okruženja u našem regionu, što je za mene važan korak u karijeri.
NN: Zbog čega je za studente bitno da se uključe u ovakve manifestacije, čak i kad ne osvoje neko priznanje? Šta sve mogu da nauče kroz slična iskustva?
ŠIPKA: Film "Dug" je ranije već bio prikazan na drugim festivalima, ovo je prva nagrada koju je film dobio, ali njegovo učešće na drugim festivalima bilo je isto tako važno za razvoj mene kao autora. Nagrada je svakako od velikog značaja, ali najvažnija stvar za mene je prisustvovanje filmskim festivalima. Za mlade studente, festivali su prilika da se povežu sa drugim autorima i studentima, kao i sa profesionalcima iz industrije.
Ogroman je broj prijava, a samo najbolji radovi prolaze, što znači da je samo učešće na festivalu samo po sebi velika čast.
Film je timski posao, a kroz festivalske manifestacije studenti imaju priliku da uče, kroz masterklasove i razgovore, kako se ponašati i komunicirati u profesionalnom okruženju, kako unaprijediti svoje vještine i kako se afirmisati u svojoj profesiji. Svaka prilika da predstavimo svoj rad je šansa za napredak i usavršavanje.
NN: Potpisujete scenario, režiju i kameru za film "Dug". Koji dio je bio najizazovniji i koje su prednosti kada sami radite više segmenata?
ŠIPKA: S obzirom na to da sam radio u više sektora, cjelokupan proces je bio izazovan.
Kao što sam ranije spomenuo, film je timski rad i bez pomoći kolega ne bih mogao da realizujem ovaj kratki film. Imao sam podršku u formiranju scenarija i režije, tu sam dobio značajnu pomoć od svojih kolega. Da li treba raditi u više sektora? To je pitanje na koje nema jednog odgovora koji važi za sve. Iz mog iskustva, smatram da je najbolje da svaki član tima bude fokusiran na svoj sektor, ali je takođe veoma važno imati dobru komunikaciju i saradnju sa ostalima. Dobra saradnja čini da cijeli proces teče lakše i da krajnji rezultat bude bolji.
NN: Dobija se utisak da je ovaj film urađen kao eksperiment ili tehnička vježba, dok je priča negdje sporedni segment. Šta je glavna ideja i pokretač iza ovog filma, kako je nastao?
ŠIPKA: Film je nastao kao ispitna vježba iz predmeta Kamera 5. Kao student kamere, izrazio sam želju da se upustim u izazov i da sam režiram, pišem i snimim film uz pomoć mojih kolega. Iako sam pri realizaciji filma bio fokusiran na tehničke aspekte (svjetlo, pokret kamere, kompoziciju, mizanscenu), ključna ideja bila je da istražim kako se emocija i narativ mogu izraziti u jednom neprekinutom kadru.
Želio sam da svi aspekti filma budu povezani u jedan koherentan proces, a ne da se posmatraju samo kao tehnička vježba.
U ovom procesu su mi kolege, iako su imale svoje zadatke, pomagale i u razvoju ideje i koncepta.
NN: Cijeli film je snimljen kroz jedan kadar. Koliko je izazovno bilo uklopiti sve da funkcioniše u jednom pokušaju, na koji način ste Vi pristupili tom poslu?
ŠIPKA: "One take", odnosno mizankadar, sam po sebi predstavlja veliki izazov i veoma je nezahvalan. Izuzetno je teško koordinisati veliki broj ljudi na setu, jer svaka mala greška može ugroziti cijeli film.
Nažalost, zbog produkcijskih uslova nismo imali mogućnost da ponavljamo snimanje više puta. Ipak, moja ekipa i ja smo uspjeli. Bilo je veoma stresno, ali bez dobre ekipe, volje i empatije za film, nema ni uspjeha. Takođe, ovom prilikom bih zahvalio Ministarstvu unutrašnjih poslova Republike Srpske na ustupanju policijskih službenika koji su na setu bili veoma profesionalni i uigrani.
NN: Šta Vas je privuklo ovoj profesiji, gdje se vidite u budućnosti, šta biste voljeli da ostvarite u profesionalnom segmentu?
ŠIPKA: Još kao dijete imao sam veliki afinitet za fotografiju, a svojim prvim koracima u toj oblasti počeo sam se baviti na početku srednje škole. Prilikom završavanja srednjoškolskog obrazovanja saznao sam za Akademiju umjetnosti u Banjaluci, konkretno za smjer Film i TV - kamera. Oduševio sam se ovom idejom i odmah počeo pripreme za prijemni ispit. Danas bih preporučio svim mladim srednjoškolcima da razmotre upis na ovaj fakultet, jer će, pored stečenog znanja, dobiti i mogućnost da steknu prijateljstva, ali i da se suoče sa brojnim izazovima, razočarenjima i borbama koje ova profesija nosi. U profesionalnom segmentu, vidim sebe kao filmskog radnika na setu, ali najviši cilj mi je da jednog dana postanem autor, odnosno direktor fotografije.
NN: Trenutno ste student Akademije umjetnosti Univerziteta u Banjaluci. Koliko nastavni program ide ukorak s vremenom, mogu li naši studenti biti konkurentni na evropskom ili svjetskom tržištu rada?
ŠIPKA: Trenutno sam student četvrte godine Akademije umjetnosti Univerziteta u Banjaluci na Katedri za film i TV, Odsjek kamera. Što se tiče našeg nastavnog programa, iako su postojali neki sitni problemi, nastavni kadar je preduzeo potrebne korekcije, te smatram da je on sada usklađen sa savremenim potrebama.
Što se tiče konkurencije na svjetskom tržištu rada, ne mogu dati konkretan odgovor, ali ono što mogu reći jeste da imamo određenih poteškoća sa tehničkim resursima. Iako raspolažemo svom neophodnom opremom, ona nije modernizovana i često je stara i istrošena.
Međutim, zahvaljujući podršci koju nam pruža asistent Zoran Pilipović i produkcijska kuća "Kozara film", koji nam često izlaze u susret i pozajmljuju svoju ličnu opremu, uspijevamo da savladamo ova ograničenja. Njihova pomoć nam mnogo znači i značajno doprinosi našem napredovanju.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
