Postavljanje sebe ispred kamere je intiman proces samorefleksije i otkrivanja. Kroz autoportrete istražujem teme ranjivosti i introspekcije, koristeći svoje tijelo kao medijum da se suočim i ispitam svoj osjećaj sebe i svog mjesta u svijetu.
Svoju umjetnost smatram ličnim dnevnikom, rekla je u pisanom intervjuu za "Nezavisne" Ena Bošković, multidisciplinarna vizuelna umjetnica rodom iz BiH koja stvara u Njujorku.
Boškovićeva ističe da je njeno "nepripadanje" ni Jugoslaviji, odnosno BiH, kao ni Kanadi gdje je rasla, centralno za njeno umjetničko istraživanje.
Kako dodaje, bila bi joj čast da izlaže u Bosni i Hercegovini, a u razgovoru za naš list govori i o simbolici svog projekta "Bez naslova", kombinaciji analogne i digitalne fotografije, te o tome da li umjetnost ima terapeutsku noć.
NN: Kažete da ste rođeni u Jugoslaviji koja više ne postoji i da ne pripadate BiH, a ni Kanadi. Utiče li to "nepripadanje" na Vašu umjetnost?
BOŠKOVIĆ: Da, ovaj osjećaj "nepripadanja" je centralan za moje umjetničko istraživanje. Moj rad odražava konstantne pregovore o identitetu, mjestu i ideji "doma". To je delikatna ravnoteža između prihvatanja i ispitivanja mog fragmentiranog osjećaja pripadnosti. Vidim ovaj međuprostor kao moćni fotografski objektiv kroz koji mogu da istražujem kako svoje lično životno putovanje, tako i šire koncepte identiteta i preseljenja "doma". Postoji takođe i nivo duhovnog nepripadanja na ovom putovanju. Vidim čovječanstvo kao da je u ovom svijetu, ali nije zaista odavde. Ovdje je privremeno, ali u krajnjoj liniji obavezano je da ode. Na ovaj način, moj rad postaje prostor za razmišljanje o univerzalnom ciklusu pripadnosti i odlaska.
NN: Vaš projekat nosi naslov "Bez naslova"? Koja je simbolika?
BOŠKOVIĆ: "Bez naslova" namjerno odolijeva fiksiranim etiketama, ogledajući se u dvosmislenosti i otvorenosti koju osjećam prema identitetu i mjestu. Ostavljajući projekat bez naslova, pozivam posmatrače da donesu svoje interpretacije i suoče se sa fluidnim i nedefinisanim aspektima svojih identiteta.
NN: Kombinujete analognu i digitalnu fotografiju uz prirodno svjetlo? Koji je cilj?
BOŠKOVIĆ: Kombinujući analogne i digitalne tehnike i često miješajući kolor i crno-bijeli film, stvaram raznoliko vizuelno iskustvo. Koristim relativno jednostavne kamere, jer više volim da se fokusiram na dubinu i integritet samih slika nego da se izgubim u opremi i tehnologiji fotografije. Vjerujem da je dobra slika dobra slika - bilo da je digitalna, filmska ili čak uslikana na iPhoneu. Prirodno svjetlo pojačava ovu autentičnost, dodajući osjećaj spontanosti i povezanosti sa trenutkom. Spajanje ovih pristupa omogućava mi da uskladim staro i novo, čineći da se svaka slika osjeća iskrenom i stvarnom.
NN: Umjetnost je Vaš način pročišćavanja emocija. Ima li terapeutsku moć?
BOŠKOVIĆ: Da, vjerujem. Za mene je umjetnost medijum kroz koji navigiram i ona daje smisao mojim emocijama i mislima. Pruža mi snagu uzemljenja i pomaže u regulisanju mog nervnog sistema. Vjerujem da akt stvaranja može da ponudi osjećaj jasnoće, pomažući umjetnicima i gledaocima da pronađu utjehu u zajedničkim emocijama.
NN: Stajete ispred objektiva, da li tako tražite odgovore na svoja pitanja o sebi?
BOŠKOVIĆ: Apsolutno. Postavljanje sebe ispred kamere je intiman proces samorefleksije i otkrivanja. Kroz autoportrete istražujem teme ranjivosti i introspekcije, koristeći svoje tijelo kao medijum da se suočim i ispitam svoj osjećaj sebe i svog mjesta u svijetu. Svoju umjetnost smatram ličnim dnevnikom.
NN: Takođe, bavite se i grnčarijom i povezujete je sa fotografijom. Jesu li spojive te umjetnosti?
BOŠKOVIĆ: Veoma mnogo. I keramika i fotografija su taktilne i namjerne u svojim procesima, što mi omogućava da se povežem sa svojim radom na više čulnih nivoa. Keramika, kao i fotografija, ima element nepredvidivosti. Svaki komad ima jedinstveno prisustvo. Ovo spajanje mi pomaže da istražim dualnosti - kao što su krhkost i otpornost - u okviru tema sa kojima radim.
NN: Do sada ste izlagali širom svijeta, možemo li Vas očekivati sa izložbom i u BiH?
BOŠKOVIĆ: Bila bi mi čast da izlažem u Bosni i Hercegovini. Iako trenutno radim uglavnom u Njujorku, ideja da svoj rad podijelim bliže svom porijeklu je nešto čemu se radujem. Nadam se da ću svoje radove donijeti u Bosnu i Hercegovinu u bliskoj budućnosti.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
