Žana Vukičević, istoričarka umjetnosti, nakon šest tekstova o slikarstvu iz banjalučke Gimnazije objavljenih u "Nezavisnim", našoj redakciji ustupila je i rad "Spomenik palim Krajišnicima na Šehitlucima i 'kooperant' Grga Antunac", koji objavljujemo u osam nastavaka.
8. Spomenik na razmeđu kulture sjećanja i politike zaborava
Banj brdo ili Šehitluci, zajedno sa Spomenikom palim Krajišnicima, odakle se pruža veličanstven pogled na gotovo cijeli grad, izuzetno je posjećena rekreativna zona i jedan od omiljenih punktova savremenog života Banje Luke. Ali, gledano sa aspekta institucionalnog odnosa prema kulturnom dobru, njegovom očuvanju i zaštiti, a na osnovu uvida u sadašnje stanje spomenika, riječ je o zanemarenoj baštini, prepuštenoj neumitnom procesu propadanja. Spomenik palim Krajišnicima danas je u vrlo teškom stanju zbog višedecenijskog neodržavanja i izloženosti atmosferilijama, sa velikim oštećenjima na kamenim pločama i reljefima kojima je obložen, kao i zbog potpuno dotrajalih instalacija. Najveći stepen oštećenosti zabilježen je na reljefima sjeverne fasade i na pročelju, a zbog otpadanja teških kamenih ploča bezbjednost posjetilaca je ugrožena pa je spomenik ograđen. Na unutrašnjim zidovima, usljed obilne vlage, crteži Ismeta Mujezinovića gotovo su u potpunosti izgubljeni.
Peticiju za proglašenje Spomenika palim Krajišnicima nacionalnim spomenikom pokrenula je Grupa građana grada Banja Luka 2003. godine, a prvi projekat njegove obnove sačinio je Republički zavod za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa Republike Srpske 2005. godine. Iako je Kompleks spomenika palim Krajišnicima proglašen nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine odlukom Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika 2013. godine, u kojoj je navedeno da je neophodno preduzeti hitne mjere njegove konzervatorsko-restauratorske zaštite, to do sada, više od deceniju kasnije, nije učinjeno.
Spomenik palim Krajišnicima još je jedan primjer iz širokog korpusa socijalističke spomeničke baštine koja je tokom prethodnog rata na prostoru bivše Jugoslavije trajno uništena, oštećena ili se nalazi u statusu zanemarivanja i ignorisanja od strane vlasti i institucija odgovornih za njenu zaštitu. Riječ je o širem društvenom problemu proizašlom iz dominantne politike zaborava u bivšim socijalističkim zemljama, u kojima spomenici posvećeni NOB-u predstavljaju neželjene zaostatke prošle ideologije i društveno-političkog uređenja, a kao simboli jugoslovenskog ideala "bratstva i jedinstva" neuklopivi su u nacionalističke paradigme novostvorenih republika. U najboljem slučaju, u onim dijelovima bivše zemlje u kojima nisu vandalski srušeni, ovi spomenici se tolerišu kao nijemi svjedoci društvenog sjećanja na antifašističku borbu. Kada je riječ o današnjem statusu spomeničkog nasljeđa iz razdoblja socijalizma, nameće se pitanje pronalaženja savremenih modela društvenog i političkog korištenja ovih spomenika, kao i njihove nove valorizacije i interpretacije. Socijalističke spomenike potrebno je prvenstveno tumačiti kao medij ili mjesto prenošenja društvenog sjećanja, pri čemu treba uzeti u obzir kulturno-istorijski značaj koji imaju za lokalnu zajednicu i društvo u cjelini.
Da će odnos prema Spomeniku palim Krajišnicima na Šehitlucima u budućnosti možda biti više od "tolerisanja" i formalnog obilježavanja 27. jula - Dana ustanka naroda BiH protiv fašizma u Drugom svjetskom ratu ceremonijalnim polaganjem vijenaca ispred zdanja koje je simbol ustanka, a koje sve više propada, vjerovatnoću povećava inicijativa za njegovu obnovu koju je pokrenuo Grad Banja Luka iako zaštita ovog spomenika zvanično nije u gradskoj nadležnosti. Predstavnici Grada održali su 2022. godine sastanak sa vajarom i konzervatorom Radivojem Jovičićem, Augustinčićevim učenikom, na kojem su razmatrali mogućnosti restauracije oštećenih reljefa na spomeniku. Na zahtjev Grada, Republički zavod za zaštitu kulturno-istorijskog i prirodnog nasljeđa Republike Srpske sačinio je novi projekat sanacije i restauracije spomenika u decembru 2023. godine, prema kojem procjena troškova ovih radova iznosi 1.390.195,47 konvertibilnih maraka. Na kraju, ostaje da se vidi da li će se zaista pronaći potrebna sredstva za obnovu spomenika i da li je istina da, kao što je 1954. godine smatrao njegov autor, "takav spomenik i treba Krajišnicima; oni su to i zaslužili".
Pročitajte još: