Žana Vukičević: Spomenik na Šehitlucima i "kooperant" Grga Antunac - 5. dio

Milan Rakulj 29.06.2026 08:30

Žana Vukičević, istoričarka umjetnosti, nakon šest tekstova o slikarstvu iz banjolučke Gimnazije objavljenih u "Nezavisnim", našoj redakciji ustupila je i rad "Spomenik palim Krajišnicima na Šehitlucima i 'kooperant' Grga Antunac", koji objavljujemo u osam nastavaka.

5. Udio Grge Antunca u izgradnji Spomenika palim Krajišnicima

Prema ugovoru koji je sklopljen između GO SBNOR-a BiH kao naručioca i "majstora-kipara" Antuna Augustinčića kao izvršioca 1958. godine, Augustinčić se obavezao da će: izraditi idejni i definitivni projekat spomenika zajedno sa svim potrebnim elementima za njegovo izvođenje; predložiti projekat unutrašnjeg uređenja spomenika do kraja 1958. godine; izmodelovati u glini, a zatim odliti u gips sve skulptorske radove u prirodnoj veličini; izvršiti sve radove potrebne za otpremu (nabavku ambalaže, pakovanje i transport) i otpremiti gipsane odlivke iz Zagreba na Brač; vršiti nadzor i dati uputstva za klesanje gipsanih odlivaka u kamen na Braču; vršiti nadzor u Banjoj Luci nad ugrađivanjem kamena i kamenih skulptura u spomenik; i vršiti nadzor nad cjelokupnom izgradnjom i izvedbom spomenika. Ugovorom je određeno da Augustinčić sve reljefe odlije u gips i preveze na Brač do 31. decembra 1958, dok je rok za dobavljanje gipsanog modela centralne figure bio 31. mart 1959. godine.

Za poslove izrade reljefa i centralne figure u kamenu Augustinčić je predložio Grgu Antunca, akademskog vajara i tadašnjega vanrednog profesora Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu. U dopisu koji je u vidu troškovnika za svoje usluge uputio Odboru za podizanje Spomenika palim borcima Bosanske Krajine 16. aprila 1957. godine, Antunac navodi da je pozvan od strane "majstora-kipara" Antuna Augustinčića da preuzme "izvedbu kiparskog dijela rada na mauzoleju". Iz ovog dokumenta saznaje se i da treba da izvede "pasiranje, punktiranje, spajanje zupčastim dlijetom i definitivno dovršavanje" dva komada reljefa dužine po 23,10 m, početne visine 1,20 m, završne visine 2,20 m, ukupno 78,54 m2"; dva dodatna komada reljefa ugrađena u stijeni ukupne dužine 10 m, visine 1,20 m, ukupno 12 m²; zatim veliku figuru sa zastavom, visine 5,90 m, kao i da koriguje spojeve reljefa nakon ugradnje u mauzolej. Ova Antunčeva zaduženja potvrđena su i ugovorom koji je sklopio sa GO SBNOR-a BiH 18. februara 1958. godine, obavezavši se da će ih izvršiti prema izrađenom modelu, sugestijama i pod nadzorom autora Antuna Augustinčića do 1. jula 1960. godine, ali pod uslovom da građevinski i betonski radovi budu završeni do 31. maja 1959, kao i da na vrijeme budu isporučeni gipsani modeli na Brač.

Grga Antunac je, dakle, bio odgovoran za cjelokupan proces klesanja svih reljefa i centralne figure za Spomenik palim Krajišnicima na Šehitlucima, što je izveo sa svojim saradnicima u Pučišću na ostrvu Braču. Ovo nije bio prvi put da mu je Augustinčić povjerio tako važan zadatak jer je prethodno Antunac bio angažovan na njegovom Spomeniku šleskom ustanku i maršalu Pilsudskom u Katovicama (Katowice) 1937, zatim je klesao figure u kamenu za Spomenik Crvenoj armiji na Batini (1946/47) i dovršio klesanje Brijunskog akta (1953). Kolektivni rad i uključivanje više umjetnika u masivnom poduhvatu izvođenja velikih spomeničkih projekata bili su uobičajena praksa u razdoblju socijalizma, prvenstveno vezana za majstorske radionice likovnih umjetnosti koje su, zahvaljujući svom ustrojstvu, dobijale brojne državne narudžbe i bile u mogućnosti da ih ispune. Sam Augustinčić oslanjao se ne samo na saradnike svoje majstorske radionice, već je angažovao i druge vrsne klesare kakav je bio Grga Antunac kojeg je, evidentno, izuzetno cijenio. Od saradnika Augustinčićeve majstorske radionice na izgradnji Spomenika palim Krajišnicima učestvovali su Velibor Mačukatin, Vladimir Herljević i Nesto Orčić.

Antunčevo maestralno poznavanje tehnike obrade kamena, kao i izuzetna sposobnost da se uživi u likovni jezik autora prema čijem modelu kleše, kvaliteti su zbog kojih je više puta bio angažovan na spomeničkim projektima Ivana Meštrovića i Antuna Augustinčića, dvaju najvećih imena jugoslovenske skulpture u periodu prije i poslije Drugog svjetskog rata, dolazeći tako do priznanja za svoje umijeće, kao i do potrebne zarade. O značaju Antunčevog udjela u izgradnji Spomenika palim Krajišnicima, te kompleksnosti i obimu posla koji mu je bio dodijeljen, može se zaključiti i upoređivanjem iznosa honorara Antuna Augustinčića kao autora (bruto 26.261.250 dinara) i nešto manjeg honorara Grge Antunca kao njegovog "kooperanta" (bruto 22.375.000 dinara), kako je navedeno u Informaciji o stanju radova i izgradnji Spomenika poginulim borcima Bosanske Krajine. Iz ovog dokumenta, nastalog krajem 1959. godine, saznaje se i o još jednom prolongiranju roka za završetak spomenika koji je na Augustinčićev prijedlog, a radi obimnosti radova na spomeniku, pomjeren za 4. jul 1961, dok je za datum otkrivanja spomenika predviđen 27. jul 1961. godine, dan proslave dvadesetogodišnjice ustanka.

Antunčev angažman na Spomeniku palim Krajišnicima na Šehitlucima trajao je od 1957. do 1961. godine. Do kraja 1957. za njega je bila izgrađena baraka u Pučišću na Braču pa je započeo rad na svih šest početnih reljefa, budući da mu je do tada bio isporučen kamen i da je Augustinčić poslao iz Zagreba odlivke u gipsu za cijelu jednu stranu spomenika. Sav brački kamen potreban za izgradnju spomenika prema projektima i tehničkom elaboratu dostavljala je i ugrađivala splitska Industrija jadranskog kamena i mramor - "Jadrankamen". U reportaži "Ruke", koju su "Krajiške novine" objavile povodom svečanog otkrivanja spomenika, Dragutin Bregant, poslovođa "Jadrankamena", navodi: "Ovaj spomenik je radio pogon našeg preduzeća Pučišća sa Brača. Radnici su klesali kamen - odnosno oblikovali reljefe - pod stručnim nadzorom kipara Grge Antunca iz Zagreba. Ostale klesarske radove obavila je ekipa pod nadzorom Đorđa Kačića. Ostali koje treba pomenuti: Vilim Fileki, Ivan Kasalović, Jure Jelinčić, Ante Zlatar, Abram Dešković i Nikica Nižetić. To je grupa koja je na spomeniku, odnosno na njegovoj montaži, radila od prvog dana. Njima se kasnije pridružio i Zvonko Orlandini, poslovođa iz preduzeća, inače jedan od najboljih poznavaoca kamena. (...) To je ekipa za koju je jedan profesor rekao da predstavlja kompaktan i homogen kolektiv na koga se umjetnici uvijek mogu osloniti". Iz ove reportaže saznaje se i da je montaža kamenih ploča i reljefa trajala osam mjeseci "pod uslovima koji su bili daleko od normalnih, suviše isforsirani... Komadi mauzoleja bili su teški čak i do 9.000 kilograma. A oni nisu imali nikakvih posebnih uređaja - dizalica, niti specijalnog vitla kojim bi ih podigli na visinu od desetak metara. Uglavnom, sve su obavljali primitivno - rukama. I uspijevali su. (...) Radilo se po 12 časova dnevno. Niko nije pitao za radno vrijeme. Svi su nošeni samo jednom mišlju - spomenik mora biti gotov do 27. jula."

Spomenik palim Krajišnicima svečano je otkriven "simboličnim skidanjem vela na spoljnim reljefima" i polaganjem vijenaca ispred spomenika, a u okviru programa centralne proslave Dana ustanka naroda Bosanske Krajine, 27. jula 1961. godine. Na Šehitlucima je potom održan veliki narodni zbor na kojem je, uz prisustvo delegacije Saveza boraca, nekoliko drugih organizacija iz cijele Republike i oko 70.000 građana, govorio predsjednik Narodne skupštine Bosne i Hercegovine Đuro Pucar Stari. Kako navode "Krajiške novine", svečani dio otkrivanja spomenika i govor Đure Pucara Starog prenosile su i sve televizijske stanice, a slavlje u Banjoj Luci trajalo je dva dana.

Pročitajte još: