Žana Vukičević, istoričarka umjetnosti, nakon šest tekstova o slikarstvu iz banjalučke Gimnazije objavljenih u "Nezavisnim", našoj redakciji ustupila je i rad "Spomenik palim Krajišnicima na Šehitlucima i 'kooperant' Grga Antunac", koji objavljujemo u osam nastavaka.
1. Uvod
Radom se nastoji odrediti uloga vajara Grge Antunca u nastanku Spomenika palim Krajišnicima na Šehitlucima - današnjem Banj brdu kod Banje Luke, podignutom 1961. godine u znak sjećanja na nekoliko desetina hiljada krajiških boraca poginulih u Drugom svjetskom ratu, kao i vrsta i obim posla koji mu je bio povjeren od strane autora spomenika Antuna Augustinčića. Pregledom istorijata, hronologije i konteksta izgradnje dolazi se do preciznijeg vremenskog okvira u kojem je trajao Antunčev angažman na ovom monumentalnom spomeničkom projektu, čije je podizanje pratio niz tehničkih propusta i izmjena prvobitne zamisli, što je za posljedicu imalo njegovo brzo propadanje. Poseban aspekt rada odnosi se na sagledavanje Spomenika palim Krajišnicima u kontekstu kulture sjećanja i politike zaborava, te propitivanje značenja i značaja koje ovo djelo ima za sredinu u kojoj se nalazi.
U postojećoj i dostupnoj stručnoj literaturi o životu i stvaralaštvu Grge Antunca (Šibenik, 1906 - Zagreb, 1970) njegovo učešće u nastanku Spomenika palim Krajišnicima na Šehitlucima pominje se uglavnom kao crtica u biografiji, bez dodatnih informacija o vrsti i obimu tog posla ili pak određenijeg vremenskog okvira u kojem je izveden. U tekstu za katalog posthumne izložbe održane u Zadru 1974. godine navodi se da je Antunac, uprkos bolesti koja je znatno otežavala njegov rad, prihvatio ponudu Antuna Augustinčića da u kamenu izradi reljefe za spomenik. U monografiji "Grga Antunac" iz 2001. ovaj podatak smješten je u fusnotu gdje se kaže da "iako više gotovo ne radi za druge, 1956. godine prihvaća nadzor nad klesarskim radovima (i sam radi jedan dio) za Augustinčićev spomenik na Šehitlucima kod Banje Luke", da bi potom u okviru biografije u istoj knjizi bila pomenuta 1957. kao godina kada "nadgleda radove i kleše reljefe" za Augustinčića.
Stiče se, tako, utisak da u Antunčevoj karijeri angažman na banjolučkom spomeniku nije bio od naročitog značaja te da ne zavređuje više pažnje od usputnog i vremenski nepreciznog pominjanja klesarskog zaduženja, koje je prihvatio u godinama kada je usljed ozbiljno narušenog zdravlja sve manje radio u kamenu. Ipak, pregledom raspoložive arhivske građe i periodike iz vremena od pedesetih do osamdesetih godina 20. vijeka, uz kompletniji uvid u istorijat, hronologiju i kontekst podizanja Spomenika na Šehitlucima, dobija se i jasnija predstava o glavnim akterima ovog procesa, pa time i o ulozi koju je imao Grga Antunac. Iako se ovo ostvarenje, čak i u stručnim krugovima, vezuje isključivo za ime Antuna Augustinčića, dragocjeni arhivski podaci otkrivaju koliki je zaista bio Antunčev doprinos u njegovom nastanku te koliko je bio cijenjen kao Augustinčićev "kooperant", kako od strane naručioca tako i od strane samog "majstora-kipara" Augustinčića. Utvrđivanje važnosti ovog spomeničkog projekta u Antunčevoj karijeri neodvojivo je od ukazivanja na veličinu ideje i značaj podizanja Spomenika palim Krajišnicima na Šehitlucima, koji je sam Augustinčić okarakterisao kao do tada najmonumentalniji spomenik u zemlji i nazvao ga svojim životnim djelom.
Pročitajte još: