Dana 6. jula 1907. godine u predgrađu Meksiko Sitija rođena je žena čije je slikarstvo, ali i način života, obilježilo prvu polovinu 20. vijeka - Frida Kalo.
Poznata slikarka, rođena kao Magdalena Karmen Frida Kalo i Kalderon, tokom svog života rvala se sa ogromnim fizičkim patnjama, ali uprkos tome bila je obuzeta velikom željom za životom.
Pored činjenice da se sa šest godina razboljela od poliomijelitisa zbog kojeg joj je jedna noga ostala slabije razvijena, septembra 1925. godine dogodila joj se nesreća koja je obilježila čitav njen život.
U sudaru dva vozila ona je povrijedila kičmu, vrat, rebra, karlicu ... a ljekari su predviđali da će ostati nepokretna. Međutim, Frida je ponovo prohodala, ali je do kraja života trpjela bolove i do 13. jula 1954, kada je preminula, imala više od 30 operacija.
Ona je neke podatke o svom životu izmislila kako bi bili u skladu sa njenim doživljajem sopstvene ličnosti. Važno joj je bilo samo ono što osjeća u srcu.
Slikarstvo ju je održavalo u životu i uvelo je u umjetnički svijet Meksika gdje je ponovo srela umjetnika Dijega Riveru, kojem su se dopale njene slike i koji ju je ohrabrivao da nastavi.
Oni su ubrzo nakon toga započeli ljubavnu vezu, a vjenčali su se 21. avgusta 1929. godina. Njihov brak je bio pun razmirica, afera, avantura, putovanja. Njihova veza je bila obilježena brojnim avanturama, alkoholom i cigaretama.
Iako je Rivera imao puno afera, čak i sa Fridinom sestrom, podržavao je njeno slikarstvo. On joj je preporučio da nosi tradicionalnu meksičku odjeću, neobičan nakit, što je uz upadljive obrve postalo njen zaštitni znak.
Na 55, od njene 143 slike, su autoportreti koji sadrže lični simbolizam dopunjen grafičim anatomskim referencama. Bila je pod uticajem autohtone meksičke kulture, čije je viđenje slikala jakim bojama, mješavinom realizma i simbolizma.
Iako je rad Fride Kalo ponekad klasifikovan kao nadrealistički, i ona jeste nekoliko puta izlagala sa evropskim nadrealistima, sama je odbacila takvu kategorizaciju. Njena preokupacija ženskim temama i figurativnom vjerodostojnošću kojom ih je predstavljala, načinila je od nje feminističku kultnu ličnost zadnjih decenija 20. vijeka.
Nakon smrti, njen pepeo je stavljen u prekolumbovsku urnu koja je izložena u njenom bivšem domu Plava kuća u Kohoakanu, koji je pretvoren u muzej i sadrži veliki broj njenih radova.
O Fridi Kalo je snimljeno više filmova, biografski dokumentarni film, koji sadrži originalne snimke, pod nazivom "Frida Kalo" 1982. godine u Njemačkoj.
Režiser Pol Le Duk je "oživio" je njen život u ostvarenju "Frida, priroda koju živim“, 1981. godine, dok ju je 2002. godine, na veliko platno postavila Selma Hajek u filmu "Frida“.