Vinsent van Gog je bio holandski slikar, kojeg i danas smatraju jednom od najvećih ličnosti u istoriji evropske umjetnosti, ali i klasičnim primjerom neshvaćenog umjetnika.
Rođen je na današnji dan 1853. godine u holandskom gradu Zundertu.
U posljednjih deset godina života je izradio 900 slika i 1.100 crteža, ali nijedan od njih nije bio poznat sve do trenutka kada je, mučen duševnom bolešću, počinio samoubistvo.
Nakon smrti su mu slike postale poznate i cijenjene, da bi danas postizale rekordne cijene na aukcijama.
Odrastao je uz oca sveštenika Teodorusa, majku Anu Korneliju, tri sestre Anu, Elizabetu i Vileminu i dva brata Kora i Tea, za kojeg je bio posebno vezan. Van Gogovi su bili najveća porodica trgovaca umjetničkim djelima i zahvaljujući stricu Vinsent je sa 22 godine postao trgovac reprodukcijama sa platom od pet funti mjesečno u Londonu.
Posao trgovca lošim djelima nije ga mogao održati, zbog čega je napustio "Goupilov muzej" gdje je radio i predavao neko vrijeme kao učitelj. U to vrijeme ljudi su ga opisivali kao mrzovoljnog, ekscentričnog čovjeka koji se drži dalje od društva.
Navika
Izbacili su ga iz pastorske škole jer nije mogao da se prilagodi pedantnosti i praznini savremene teologije
Proveo je neko vrijeme kod roditelja, a zatim se zaputio u Amsterdam u namjeri da se školuje za sveštenika, po očevoj želji. Napustio je skupe studije i krenuo u školu Odbora za evanđelizam.
Izbacili su ga iz pastorske škole jer nije mogao da se prilagodi pedantnosti i praznini savremene teologije. Potom je otišao u Borinejdž, rudarsko naselje na sjeveru Holandije. Prizor koji ga je tamo dočekao nije bio nimalo ugodan. Ljudi na rubu egzistencije, boreći se između gladi, bolesti, zime i smrti u rudnicima. Posvetio se sav radu nastojeći da na sve moguće načine pomogne tim ljudima. Takav kakav je bio sa osjećanjima dubokim i snažnim saosjećao je sa bijednim životom rudara, a takav mučan život nije mu činio dobro, fizički je propadao, živci su mu popuštali, da bi, pobijeđen bezizlaznošću u kojem se nalaze rudari, izgubio vjeru u Boga.
Razočaran, započinje svoje prve crteže, crtajući ugljem rudare, njihove žene i djecu. U to vrijeme ga je posjetio njegov mlađi brat Teo, kada je sklopljen "ugovor" između braće. Vinsent će slikati, a Teo će mu obezbjeđivati sredstva za život i rad sve do momenta kad se Vinsent bude mogao sam izdržavati slikajući, a dotad će mu Vinsent slati sve što naslika. Sa svojim rođakom poznatim slikarom Antonom Movom se našao u Hagu, gdje je i započeo svoje dugogodišnje usavršavanje. Za sve vrijeme njegovog mukotrpnog života i rada nikada nije izostala pomoć i podrška od Tea. U Hajnenu je upoznao Margo Begeman, jedinu ženu koja ga je voljela iskreno i bez rezerve, i koja je sama sebi oduzela život kad joj je bilo zabranjeno da se uda za Vinsenta.
Vjera u sebe
Iako u Parizu niko nije htio njegove slike, ipak je imao uvijek snage i vjere u sebe da
Poslije toga on odlazi u Pariz gdje upoznaje Anrija Tuluz-Lotreka, Žorža Seroa, Pola Gogena i Pola Sezana. U Parizu niko nije htio njegove slike, ipak, imao je uvijek snage i vjere u sebe da slika. Iz Pariza odlazi u Arl gdje je našao nadahnuće za svoje slike, a tu mu se pridružuje Gogen.
U to vrijeme započinju njegove duševne krize i u jednom od takvih nastupa, poslije svađe sa Gogenom, odrezao je sam sebi uvo. Vidjevši da je njegovo duševno stanje teško, brat Teo ga šalje u bolnici za duševne bolesti u San Remiu. Za vrijeme jedne od svojih kriza puca sebi u bok i podliježe ranama. Sahranjen je 1890. godine.
Najpoznatija djela
- "Ljudi koji jedu krompir"
- "Suncokreti"
- "Žitno polje i čempresi"
Uvo
Martin Bejli, čovjek koji je napisao knjigu o Vinsentu van Gogu, smatrao je da je pronašao odgovor na pitanje zbog čega je psihički poremećeni slikar sebi odsjekao uvo. On tvrdi da je Holanđanin to uradio kada je saznao da njegov brat Teo, od koga je zavisio i mentalno i finansijski, želi da se oženi.
Bejli je ovu teoriju razvio poslije pravog detektivskog rada, na osnovu pisma koje je, kako on vjeruje, napisao Teo iz Pariza u decembru 1888. godine. U tom pismu se nalazi i vijest o ženidbi, što je, ionako nestabilnog Vinsenta van Goga natjeralo da povrijedi samog sebe.
"Vinsent se plašio da će izgubiti brata, ali i njegovu emotivnu i finansijsku podršku", naveo je Bejli.