BEOGRAD - U Ministarstvu kulture Srbije u četvrtak je počeo dvodnevni radni sastanak regionalnih timova za izradu projekta zajedničke nominacije srednjovjekovnih kamenih nadgrobnih obilježja - stećaka za UNESCO-vu listu svjetske baštine.
Predstavnike Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Crne Gore i Srbije pozdravio je ministar kulture Nebojša Bradić, poželjevši im uspješan rad na trećem, važnom sastanku na kome treba da se donese odluka o preliminarnoj listi zajedničke nominacije srednjovjekovnih kamenih spomenika - stećaka za UNESCO-vu listu svjetske kulturne baštine.
Bradić je podsjetio da su, otkako je sa ministrima iz BiH, Hrvatske i Crne Gore potpisao pismo dobrih namjera 2009. godine, formirani stručni timovi koji su, kako je ocijenio, minulih 15 mjeseci veoma dobro radili.
Prema Bradićevim riječima, zajednička nominacija je važna kao putokaz da se zajedničkim radom može postići mnogo u domenu kulturnog stvaralaštva i zaštite kulturnog nasljeđa, ali i kao osnova i mogućnost saradnje u drugim oblastima.
Ministar je istakao da je zajednička nominacija stećaka na listu UNESCO-a veoma bitna jer je centralni Balkan u jednom trenutku bio jedinstven kulturni prostor na kome se nalazi više od 70.000 srednjovjekovnih stećaka.
"Na osnovu tog broja treba doći do onih referentnih primeraka. Na prethodnim sastancima dogovoreno je da pri izboru nekropola sa stećcima kriterijumi budu stanje i sadržaj nekropole, njeno okruženje i odnos lokalne zajednice prema kulturnom dobru", kazao je Bradić i dodao da je Srbija svoju listu već predložila.
"Na našoj listi su predložena arheološka nalazišta Mramorje u Perućcu (opština Bajina Bašta), kulturno dobro od izuzetnog značaja za Srbiju, Grčko groblje u selu Hrte (opština Prijepolje) i Mramorje u Rastištu (opština Bajina Bašta)", kazao je ministar.
Ova nalazišta, pored kulturnih i istorijskih vrijednosti, imaju i izuzetno prirodno okruženje.
Stećci su monimentalni srednjevekeovni nadgrobni spomenici koji su prisutni na teritorijama Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Crne Gore i Srbije. Većina ovih spomenika (oko 60.000 hiljada) se nalazi na teritoriji BiH, a ostatak (oko 10.000) su pronađeni u Srbiji, Crnoj Gori i Hrvatskoj. Po prvi put se pojavljuju u 11. vijeku, vrhunac dostižu u 14. i 15. vijeku, nakon čega za vrijeme vladavine Otomanskog carstva gube svoj značaj.