BANJALUKA - Izložba "Dnevnik artističkih promišljanja" autora Srđana Škorića biće otvorena 5. februara u 19 časova u Velikom izložbenom salonu Kulturnog centra Banski dvor.
Kustos izložbe je Siniša Vidaković, istoričar umjetnosti.
Vidaković povodom ove postavke kaže da stvaralački proces pokrenut umjetničkom žeđi, postaje često jedini autentični izvor estetskog iskustva koji u svom djelovanju stavlja novi naglasak na lične emocije.
"Citirajući jedan od aforizama velikog renesansnog slikara Albrehta Direra, koji kaže: 'Umjetnost slikanja mogu dobro prosuditi samo oni koji su i sami dobri slikari, a drugima je ona zaista skrivena, kao tebi strani jezik', ulazimo u intimni dnevnik artističkih promišljanja autora Srđana Škorića. Primarna arhitektonska vokacija nije lišila stvaraoca sposobnosti da uđe u svijet nove duhovne svijesti, oslobođene strogih racionalnih koordinata, i svoju duhovnu individualnost razotkrije kroz punoću stvaralačkih likovnih zapisa, neopterećen slavom ili priznanjima", kaže Vidaković.
Svaki likovni zapis, dodaje Vidaković, izrasta iz životnog rada i iskustva koji se sedimentno taložio u njemu.
"Oni su pokretač koji kao esencija uzburkava sve ono što je postojalo u trenucima iskrene želje i nagona da svoju duhovnu svijest vizuelizuje kroz ponekad zagonetne i proizvoljne tragove na papiru ili platnu", primjećuje Vidaković.
Po riječima ovog istoričara umjetnosti, Srđan Škorić u svojim likovnim zapisima, na svojstven način korespondira sa svijetom gdje tehničku manipulaciju izrade umjetničkog djela vidljivo koristi u smislu samostalnog prava da brojnim citatima oformi karakter individualnog izraza.
"Škorić se kreće od omaža Pikasu i Braku, ne skrivajući autorovo interesovanje za kompleksno tumačenje poliperspektivnog prostora, pa sve do ekspresionističkih opažaja koji su razrađivali članovi grupe 'Most'", otkriva Vidaković.
On u ovim radovima opaža neskriveni erotizam i skicoznu deformaciju.
"Dubljom analizom velikog broja radova, koji su nastali u trenucima Škorićeve nezavisne umjetničke egzistencije, prepoznajemo fovističku neopterećenost strogim pravilima anatomske opservacije predočenih motiva, kroz koji prosijava neskriveni erotizam i skicozna deformacija čija je uloga da doprinese opštem dinamizmu pojedinih kompozicionih rješenja", precizira istoričar umjetnosti, dodajući da kompleksnost organizma autorovih vizuelnih zapisa balansira na polovima realnog i apstraktnog. On, kako govori Vidaković, jasno kontroliše taj omjer i ne dozvoljava da jedan princip uguši drugi.
"U suštini, nerijetko ostavlja posmatraču da se odluči koji od ponuđenih principa može da izoluje, a kojem da se prikloni. Pojmovi, tumačenja, opažaji i spoznaje nisu skriveni i škrti u njegovom iskrenom procesu analize mnogostranosti lične i kolektivne spoznaje svijeta, života, postojanja i intimnih trenutaka. Ako i karikaturalno pristupa pojedinim motivima, to nedvosmisleno ima svoju ulogu u spoljnom opažaju svijeta, i željom autora da arhitektoniku svoje slike upotpuni raznolikošću opažajnih znanja i impresija", jasan je Vidaković.
Suptilnom tehnikom pastela, kako će pojasniti u nastavku, misaoni sadržaji poprimaju trenutačnu iskrenost i navode nas na pomisao da umjetnik ne stvara svoja djela, nego da ih naprosto "izvlači" iz svojih mentalnih kofera, i bez zadrške ih dijeli sa nama, nudeći najdragocjenija iskustva svog dnevnika na "čitanje".
"U skoro festivalskoj raznolikosti tema i motiva kojima se bavi Srđan Škorić, pojedincu se daje na slobodnu volju da se subjektivno ili kritički prikloni nekoj od čulnih ili opažajnih predstava koje su kreirane i podstaknute strasnim entuzijazmom njenog autora. Tako naša opažajna egzistencija nalazi zajedničke energetske kodove sa samim stvaraocem i polarizueje se iskreno od prisnosti do oduševljenja ili od ravnodušnosti do fragmentarnog neosjećanja stvari", reći će Vidaković.
On dodaje da umjetnost danas i jeste prepuštena takvom stepenu subjektivne valorizacije, i u tom smislu se ogleda njena demokratičnost i neuslovljenost bilo kakvim političkim, ekonomskim ili drugim kontekstualnim momentima, koji bi uspostavljali diktat misli ili stvarali nužan osjećani sud.
"Ovakvi pristupi u savremenoj umjetnosti stvorili su relaksiranu stvaralačku atmosferu u kojoj se najintimnije suštine umjetničke djelatnosti otvoreno i slobodno individualno organizuju i kroz vlastitu snagu umjetničkog usmjerenja nude nam neke nove slike svojih artističkih promišljanja", smatra Vidaković.
Siniša Vidaković, takođe, smatra da je Srđan Škorić svojim opusom, kojim hrabro izlazi u javni prostor, potvrdio da se umjetnost ne može naći ni na kom drugom putu, do na svom sopstvenom.
"To je potvrdio i Konrad Fidler, jedan od najznačajnijih estetičara druge polovine 19. vijeka, a uz Direrov aforizam sa početka ovog prikaza, doveo nas do zaključka da bi smo svijet oko nas trebali posmatrati okom i dušom umjetnika, i na taj način jedino možemo da shvatimo radost koja proističe iz trenutka kada umjetnik spusti olovku na bjelinu papira. Tu je ključ i tajna strasti stvaranja koju je prepoznao Srđan Škorić", zaključuje Vidaković.
Srđan Škorić je rođen 22. novembra 1957. godine u Banjaluci. Arhitektonski fakultet Univerziteta u Beogradu završio je 1981. godine i stekao zvanje dipl. inženjer arhitekture.
Od 1990. godine živi i radi u Švajcarskoj. Godine 1999. otvara svoju firmu Plania Arcitektur GmbH u kojoj radi sve do penzionisanja 2022. godine. U ovom periodu, u slobodno vrijeme bavi se intenzivno slikarstvom.
Član je udruženja Švajcarskih arhitekata - SIA.