Da Avganistan nije oduvijek bio zemlja rata i talibana, već i područje mira, ljepote i širine, svjedoči izložba fotografije iz 1953. godine koja se trenutno može vidjeti u "Willy Brandt Hausu" u Berlinu.
Čini se kao da je život stao: svi stoje i samo mirno posmatraju. Čak i djeca djeluju tiho. Među njima stoji jedna bijela žena, strankinja, i na sebi nosi haljinu kakvu ljudi oko nje zasigurno do tada još nisu nikada vidjeli. Ova scena je snimljena na glavnom trgu u Gardezu na istoku Avganistana prije više od 50 godina.
Ivone fon Švajnic putovala je u to vrijeme po Aziji. U pratnji prijatelja, švajcarskog fotografa i pisca Hansa von Majs-Teufena, i "naoružana" samo vlastitom kamerom leicom M3. Na put su krenuli kombijem iz Ciriha, a put ih je vodio preko Turske, Jordana, Izraela, Iraka pa sve do Irana, Avganistana i Pakistana.
Putovanje je trajalo sedam mjeseci, a fotografije koje su tada nastale dosad nisu nikada bile prikazane javnosti. Sticajem okolnosti uvijek su se nekako "selile" od prijatelja do prijatelja, od jednog arhiva do drugog, sve dok jednog dana Klaus Fride, novinar i kustos iz Hamburga, nije slučajno saznao za njihovo postojanje. Kontaktirao je arhiv u kojem su se nalazile i ubrzo se našao pred bogatstvom o kakvom navodno nije mogao ni sanjati.
"Posebno su me se dojmile fotografije iz Avganistana. Ono što se na njima može vidjeti nema ništa zajedničko sa slikama kakve obično dolaze iz ove zemlje i kakve su zapravo dolazile oduvijek. Na njima nema ni rata ni vojnih trupa niti napada. Avganistan Ivone fon Švajnic je zemlja nevjerovatnog mira i širine, zemlja bogata najrazličitijom kulturom", kaže Fride.
U vrijeme kada je autorka putovala po Avganistanu moglo se posjetiti i najzabačenije dijelove zemlje. Često su znali prespavati vani, pod otvorenim nebom, a ni kontaktu s lokalnim stanovništvom niko nije stajao na putu. Da su ih ljudi dočekivali sa znatiželjom i simpatijama jasno se vidi i na njenim fotografijama. Ona na njima nije ovjekovječila samo nomade, žene koje nose vodu, pisare, ulične prodavače već i muslimanska groblja, pustinju, vinograde i statue Bude isklesane u stijenama doline Bamijan, koje će 50 godina kasnije talibani gotovo u potpunosti uništiti.
Pa ipak, uprkos ljepoti, i njene fotografije svjedoče o tragovima ratova, potresa, onih koji su uvijek iznova ovu zemlju pokušavali osvojiti i njome vladati. Oni su iza sebe ostavljali određenu baštinu koja je vremenom postala dio avganistanske kulture: ruski samovar, indijski muzički instrumenti, vinogradi... Fotografije Ivone fon Švajnic prikazuju time, kako kaže Fride, ne samo najrazličitije regije, običaje, narode i manjine koje su ovdje živjele (a žive i danas) već na neki način i sveobuhvatniju sliku Avganistana, koja se uveliko razlikuje od one kakva dominira vijestima koje dolaze iz ove zemlje.
Izložba "Ivon fon Švajnic. Lica Avganistana. Iskustva iz jednog starog svijeta. Fotografije iz 1953" je otvorena do kraja maja.
