Reprezentativnu izložbu djela slikara svjetlosti i najvažnijeg srpskog umjetnika prve polovine 20. vijeka Save Šumanovića u četvrtak naveče u Muzeju savremene umjetnosti RS (MSU RS) u Banjaluci otvorio je predsjednik RS Milorad Dodik.
"U vrijeme kada RS proslavlja 20 godina postojanja ovakva izložba zavređuje pažnju i zavređuje da bude dar RS", rekao je Dodik.
Dodao je da se MSU RS, koji je član Saveza svjetskih muzeja, uvrstio u krug institucija koje imaju svoje vrijednosti i koje se prepoznaju.
Dodik je zahvalio Galeriji "Sava Šumanović" iz Šida, Ministarstvu prosvjete i kulture RS, te Vladi Srbije, koji su omogućili da ova izložba bude otvorena u gradu na Vrbasu.
Svečanom otvaranju prisustvovao je i ministar kulture Srbije Predrag Marković, koji je podsjetio da je, prema kritičarima, Sava Šumanović slikar svjetlosti.
"Osnovna pristojnost je čuvati svoje vrijednosti, ne samo one koje su zabilježene u istoriji, već i one koje su nastale u umjetnosti od pojedinaca i od onih koji o tome brinu", naveo je Marković.
Naveo je da je na izložbi u Banjaluci predstavljeno 46 djela ovog umjetnika iz perioda posljednjih 10 godina njegovog rada, kada se bolestan vratio iz Pariza u Šid.
Govoreći o biografiji i Šumanovićevom umjetničkom stvaralaštvu, Marković je rekao da se od ovog umjetnika može naučiti kako od nedostatka sredstava napraviti vrhunsku umjetnost.
Koliko je Šumanović poštovan kao umjetnik u Banjaluci pokazala je velika gužva na ulazu u MSU RS.
Jedinstveni pejzaži, aktovi, njegovi poznati radovi iz ciklusa "Beračice" i "Šidijanke" najbolje su objasnili zašto važi za slikara svjetlosti.
Radovan Sremac, direktor Galerije "Sava Šumanović" iz Šida, napomenuo je da ga smatraju za jednog od najznačajnijih srpskih slikara svih vremena.
"Naravno da je on ponos i dika našem Šidu i mnogi mladi umetnici se ugledaju na njega", rekao je Sremac.
Pojasnio je da su dio postavke pod nazivom "Sava Šumanović - lično, porodično, nacionalno" napravili s ciljem da prikažu njegovo porodično okruženje.
"Reč je o pejzažima, aktovima, dakle ovde su dela koja je Sava najčešće slikao u Šidu. Slike pripadaju pravcu poetskog realizma, to je novi stil koji je Šumanović u Šidu počeo da radi. Napravio je stil 'kako znam i umem' kroz koji je stvarao sve ono što je njemu lično bilo na duši", objasnila je Ljubica Jukić, kustos Galerije "Sava Šumanović" iz Šida.
Pojasnila je da je, da bi se sagledao ciklus "Šidijanki", neophodno ukazati na neke činjenice.
"Šumanović prvih pet godina u Šidu nije imao model za akt. Kasnije je kao model pronašao jednu devojku. Taj ciklus je Sava započeo slikama sa jednim aktom, postepeno je povećavao dimenzije slika i istovremeno uvećavao broj aktova, što govori da je umetnik imao potpuno definisanu viziju ciklusa", kaže Jukićeva.
Otvaranju izložbe prisustvovali su ministri u Vladi RS, između ostalih Ranko Škrbić, ministar zdravlja i socijalne zaštite RS, Jasmin Komić, ministar nauke i tehnologije RS, Stanislav Čađo, ministar unutrašnjih poslova RS, Nada Tešanović, ministar za porodicu, omladinu i sport RS, te mnogobrojni gosti iz kulturnog, političkog i javnog života Republike Srpske.
Posjetioci izložbu djela Save Šumanovića u MSU RS mogu pogledati do 5. avgusta.
Slikar bez kista
Sava Šumanović je jedan od najosobenijih i najoriginalnijih srpskih slikara 20. vijeka koji se u potrazi za ličnim slikarskim izrazom najviše ugledao na tokove francuskog slikarstva, naročito Sezana, Pusena i Matisa.
Najčešći motivi njegovog slikarstva bili su aktovi i pejzaži, a u istoriji srpskog slikarstva je definisan kao najznačajniji kolorista.
Svaku sliku je radio postepeno, kroz faze, praveći prvo skicu olovkom, dok ne bi došao do odgovarajućeg rješenja. Nije koristio četkicu, već isključivo slikarski nož, a u kasnijoj fazi stvaralaštva je pravio boje po sopstvenoj tehnologiji. Od početka se nazirala individualnost izraza, koja se postepenim iskustvom i prolaženjem kroz stilski različite pravce iskristalisala u osebujan i lični izraz.
Privatni život
Sava Šumanović je u mladosti nekoliko godina živio u Zagrebu. Javnost i kritika ne prihvataju njegova djela, pa se iz protesta potpisuje francuskom transkripcijom na slikama.
U to vrijeme zabavljao se sa Zagrepčankom Antonijom Koščević, lijepom i otmjenom damom, koja je takođe bila okrenuta umjetnosti. Kada je poslije četiri godine veze roditeljima najavio ženidbu, njihov odgovor bio je "ne".
Poslušni sin ćutke prelazi preko te roditeljske odluke i roditeljima iz Pariza piše da u životu više neće ništa uraditi što nije po njihovoj volji.
Nakon nesporazuma sa žirijem i neizlaganja na Jesenjem salonu, zdravlje mu se naglo pogoršalo i 3. marta 1930. godine zauvijek napušta Pariz. Uhapšen je 28. avgusta, sa još 120 Šiđana i odveden u Sremsku Mitrovicu, gdje je strijeljan.
